Diskriminacija je zakonom zabranjeno pravljenje razlike, odnosno stavljanje u nepovoljniji položaj neke osobe u odnosu na položaj druge osobe u usporednoj skupini po nekoj od navedenih osnova.
Diskriminacija može biti izravna ili neizravna. Može biti i u postupku zapošljavanja, a pogotovo u radnom odnosu.
Diskriminacija može biti na temelju rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bračnog stanja, porodičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovinskog stanja, rođenja, društvenog položaja, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu te tjelesnih ili društvenih poteškoća.
Diskriminacija je zakonom zabranjeno pravljenje razlike, odnosno stavljanje u nepovoljniji položaj neke osobe u odnosu na položaj druge osobe u usporednoj skupini po nekoj od navedenih osnova. Posljedice mogu biti brojne pa i bolest (oboljenje) diskriminirane osobe.
“Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika” (članak 134. st.2. Zakona o radu).
Najkasnije u roku od osam dana od prijave poslodavac je dužan ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju “radi sprječavanja nastanka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ako utvrdi da ono postoji”.
Radnik uvijek može tražiti sudsku zaštitu. Može prestati raditi (dolaziti na posao) s pravom na naknadu plaće u iznosu kao da je radio. Ako sud utvrdi da nije bilo osnove radnik je dužan primljenu naknadu vratiti.
„Svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva radnika su tajni“. Radnik koji svojim ponašanjem uznemirava ili spolno uznemirava drugog radnika čini povredu obveza iz radnog odnosa.
