Svako slobodno bira poziv i zaposlenje i svakom je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost. Brojni univerzalni i europski akti zabranjuju diskriminaciju.
Kršenje načela ravnopravnosti građana odnosno diskriminacija pojavljuje se u bilo kojoj sferi života, ali je najčešća u području zapošljavanja i radnih odnosa. Pri zapošljavanju se diskriminacija javlja pri manjinskim grupama po spolu, rasi, vjerskim uvjerenju, spolu, dobi, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, društvenom položaju, spolnoj orijentaciji, invaliditetu, političkom ili drugom uvjerenju itd. na taj način vrijeđa se načelo jednakosti, a to čini i dio prava na rad. Jednakost je jedna od temeljnih ustavnih vrednota Ustava Republike Hrvatske (N.N.“ 85/10).
Svako slobodno bira poziv i zaposlenje i svakom je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost. Brojni univerzalni i europski akti zabranjuju diskriminaciju. To čine i zakoni u Republici Hrvatskoj: Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Zakon o radu, Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o istospolnim zajednicama, Zakon o državnim službenicima, Zakon o suzbijanju diskriminacije, Kazneni zakon i drugi, Kolektivni ugovori i etički kodeksi.
Teret dokazivanja je na diskriminatoru, a ne a diskriminiranoj osobi.
Ustavni zakon propisuje ravnopravnost pri zapošljavanju nacionalnih manjina. Zakon o radu zabranjuje izravnu i neizravnu diskriminaciju na području rada i uvjeta rada (kriteriji pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju, usavršavanju i prekvalifikaciji, sukladno posebnim zakonima. Diskriminacija je zabranjena i u pogledu plaća, otkaza ugovora o radu, rada u profesionalnim udrugama. To se sve teže dokazuje ako radnik radi „na crno“, jer nema ugovora.
