Zakon o radu „N.N“ 93/14 propisao je pored ostalog i dopunsko angažiranje radnika koji se nalaze u radnom odnosu s punim radnim vremenom. Zakon omogućava da radnik sklopi ugovor o dopunskom radu s drugim poslodavcem do osam sati tjedno, odnosno do 180 sati godišnje. Zakon o radu treba tumačiti kao opći propis pa će za zdravstvene radnike biti potrebno ispuniti uvjete propisane posebnim propisima.

Treba primijeniti Zakon o zdravstvenoj zaštiti „N.N“ 150/08 do 70/16 i Pravilnik o mjerama za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca „N.N“ 42/16.

Zdravstveni radnik može uz odobrenje poslodavca za svoj račun sklopiti posao iz zdravstvene djelatnosti poslodavca. Odobrenje se daje na godinu dana. Uvjet je da se prethodno sklopi pisani ugovor o međusobnim pravima i obvezama između poslodavca kod kojega zdravstveni radnik radi i onoga subjekta kod koga će zdravstveni radnik za svoj račun obavljati poslove iz djelatnosti poslodavca. To može biti zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno privatni zdravstveni radnik, gdje će se dopunski rad obavljati. Privatni zdravstveni radnik ne smije dopunski rad obavljati. Privatni zdravstveni radnik ne smije imati nepodmirene obveze prema Republici Hrvatskoj.

Ako zdravstveni radnik želi dopunski raditi kod drugoga ali ne zdravstvenu djelatnost, navedeni ugovor nije mu potreban.

Ugovor između poslodavca zdravstvenog radnika i drugog poslodavca koji se bavi zdravstvenom djelatnošću mora sadržavati, pored drugih, poslove koje će zdravstveni radnik raditi u dopunskom radu; odredbu o radnom vremenu angažiranja zdravstvenog radnika (u dopunskom radu) i kolika će naknada za rad biti isplaćena zdravstvenom radniku koji radi dopunski.

Da bi se zaštitio rad zdravstvenog radnika u dopunskom radu kod drugog poslodavca, propis određuje da naknada po satu rada ne smije biti niža od bruto iznosa satnice prosječne mjesečne plaće koja je zdravstvenom radniku isplaćena kod „prvog poslodavca u posljednjih šest mjeseci prije sklapanja ugovora o dopunskom radu. To važi samo ako zdravstveni radnik obavlja zdravstvene poslove u dopunskom radu kod drugog poslodavca.

Međutim, ako zdravstveni radnik obavlja nemedicinske poslove, kod drugog poslodavca, onda cijena rada nije propisana, već se slobodno ugovara.

Poslodavac je taj subjekt kome zdravstveni radnik koji je s njim (ili kod njega) u radnom odnosu, podnosi zahtjev da mu se odobri dopunski rad kod drugog poslodavca koji se bavi zdravstvenom djelatnošću. On je taj koji daje ili ne daje suglasnost za dopunski rad. Poslodavac taj ne mora odobriti. Zakonom je propisano da će poslodavac uskratiti tu suglasnost ako je zdravstveni radnik radio kod drugoga bez odobrenja poslodavca ili je to utvrdio zdravstveni inspektor.

Poslodavac može opozvati datu suglasnost ako utvrdi da zdravstveni radnik u dopunskom radu za to vrijeme zanemaruje svoj rad kod poslodavca iz radnog odnosa, ako je zdravstveni radnik disciplinski kažnjen ili je pravomoćno osuđen za neko kazneno djelo ili je počinio neke druge povrede radne dužnosti.

Odobravanje se daje najduže godinu dana. Ono može biti opozvano i u slučaju da zdravstveni radnik radi mimo međusobnog ugovora kojeg su zaključili prvi i “drugi” poslodavac a u vezi dopunskog rada.

“Drugi poslodavac” dužan je radnika u dopunskom radu prijaviti na evidenciju mirovinskog i zdravstvenog osiguranja i plaćati plaću ali i doprinose za to osiguranje.