Dopunski rad može trajati najkraće 1 sat, a najduže 8 sati tjedno odnosno 180 sati godišnje.


Jedna od novosti koju do­nosi novi Zakon o radu (Na­rodne novine br. 93/14), koji je na snazi od 7. kolo­voza 2014. godine, je mogućnost rada preko punog tjednog radnog vremena, popularno zvanog dopunski rad.

Poslodavci često imaju po­trebu zapošljavanja rad­ni­ka na kraće vrijeme i u og­ra­ničenom opsegu trajanja ra­da, posebice u djelatnostima gdje je intenzitet posla veći u pojedinim danima odnosno satima rada (npr. ugostiteljska djelatnost - rad petkom i subotom ili u tr­govačkoj djelatnosti u vrije­me blagdana i sl.). Dopunski rad također može biti inte­resantan i radnicima koji su zaposleni na puno radno vri­jeme, ali žele dodatnu zaradu.

Dopunski rad može tra­jati najkraće 1 sat , a najduže 8 sati tjedno odnosno 180 sa­ti godišnje.

Uvjeti i postupak moguć­nosti rada preko punog tjed­nog radnog vremena  (dopunskog rada) opisani su u čl. 62. Zakona o radu.  Radnici koji se mogu zaposliti u dopunskom radu moraju već biti zaposleni kod drugog poslodavca na puno radno vrijeme. Radnici koji su za­posleni na nepuno radno vrijeme kod dva ili više pos­lo­davaca moraju imati ukup­no tjedno radno vrijeme u trajanju 40 sati, tek tada zadovoljavaju mogućnost sklapanja ugovora za do­punski rad. Također mora biti zadovoljen i uvjet da poslodavac kod kojeg je radnik zaposlen na puno radno vrijeme, od­nosno svi poslodavci kod ko­jih je radnik zaposlen na nepuno radno vrijeme koje ukupno iznosi 40 sati tjedno, odobre radniku u formi pi­sane suglasnosti dopunski rad kod drugog poslodavca. Poslodavac može izdati suglasnost na određeno ili neo­dređeno vrijeme. 

Zakonom nisu propisana ograničenja za poslodavce u svezi broja radnika angažiranih u dopunskom radnom vremenu. Kod jednog poslodavca može raditi neogra­ničen broj dopunskih radnika koji ne mora biti u ni­kakvoj vezi s radnicima koje poslodavac zapošljava na pu­no radno vrijeme, odnosno poslovni subjekt koji ne­ma niti jednog zaposlenog radnika na puno radno vrijeme može zaposliti radnika na dopunski rad.

Poslodavac koji zapošljava radnika na puno radno vrijeme može tražiti podatke od radnika o dopunskom poslodavcu i ukoliko ocijeni da je riječ o konkurentskom odnosu ili utvrdi neke druge razloge zbog kojih smatra da radnik ne bi trebao raditi kod tog poslodavca, može radniku odbiti izdati pisanu suglasnost o dopunskom ra­du bez obveze obrazlaganja takve odluke radniku. Tako­đer, poslodavac koji je ranije izdao suglasnost radniku za dopunski rad kod drugog poslodavca, može naknadno povući suglasnost, o čemu je dužan obavijestiti radnika i omogućiti mu odrađivanje otkaznog roka kod dopunskog poslodavca.

Poslodavac kod kojeg će se radnik zaposliti na dopunski rad treba u pisanom obliku s radnikom sklopiti Ugovor o radu i prijaviti ga na HZZO i HZMO. Radnik zaposlen na dopunski rad ostvaruje kod poslodavca ko­ji ga je zaposlio kao i drugi zaposlenici pravo na godiš­nji odmor i to u trajanju od najmanje četiri tjedna. Za­kon nije detaljnije pojasnio mo­gućnost korištenja navede­nog prava, uzevši u obzir da kod primarnog poslodavca radnik ima isto pravo. Ugo­vorena plaća i ostala ma­te­rijalna prava radnika koji su u dopunskom radu obračuna­va­ju se i isplaćuju razmjerno ugo­vorenom radnom vremenu.