Radnik je dužan svoju adresu prijaviti poslodavcu prilikom sklapanja ugovora o radu ali i svaku promjenu adrese.


U ostvarivanju prava, ob­veza i odgovornosti u radnim odnosima poslodavci svako­dnevno odlučuju o to­me i odluku upućuju onom radniku na koga se konkretna odluka odnosi. Zakon o radu propisuje na koji način se od­luka dostavlja radniku da bi bila pravovaljana, odnosno da bi proizvodila pravni učinak. Dostava se može urediti za­konom, ko­lektivnim ugovo­rom, spora­zumom između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Tek kada pi­sa­na odluka poslodavca bude dostavljena radniku proiz­vo­di pravna djelovanja.

Radnik je dužan svoju adresu prijaviti poslodavcu prilikom sklapanja ugovora o radu ali i svaku promjenu adrese, pa će poslodavac na tako označenu adresu dos­tavljati radniku pisane od­luke o njegovim pravima, ob­vezama i odgovornostima kada ih donese.

Kada radnik pisano traži, prigovara ili se žali na od­luku poslodavca, a rokovi su unaprijed propisani on je dužan dostavu obaviti u pra­vilu putem pošte, a može uz potvrdu poslodavca i u sje­dištu uprave odnosno služ­be.

Posljedice mogu biti u korist ili na štetu poslodavca odnosno radnika. To se posebno odnosi na slučajeve dostave odluke o otkazu ugovora o radu, prvenstveno one koju donese poslodavac iako nije isključena niti odluka o otkazu kojega daje i dostavlja radnik poslodavcu. Bitno je kada je odluka dos­tavljena a ne kada je napi­sana. Tek nakon izvr­šene dostave računa se rok za podnošenje zahtjeva za zaš­titu prava odnosno drugog pisanog pravnog lijeka.

Ako način dostave odluke o statusu radnika nije uređen autonomnim aktima kako je navedeno, poslodavac je dužan da u svemu primjenjuje odredbe Zakona o parničnom postupku „N.N“53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08 i 57/11. Ovo navodimo zbog toga što se radi o složenom i vrlo zahtjevnom procesu i zakonu koji zahtjeva dobro poznavanje njegovih odredbi. Poslodavac se ne može pravdati da je to zahtjevno i previše stručno jer ga Zakon obvezuje da tako radi. Mora imati organizirane službe ( pravne i druge) jer za svaki prekršaj odgovara, a posljedice zbog eventualne štete mogu za njega biti daleko teže i koji put nepopravljive. Navodimo, da ako poslodavac ne napiše, ako ne obrazloži i ne dostavi otkaz ugovora o radu radniku čini prekršaj za kojega može biti kažnjen od 61.000,00 do 100.000,00 kuna (pravna osoba) odnosno 7.ooo,oo do 10.000,00 kuna poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe. Tužbeni zahtjevi za naknadu štete su višestruko veći.

Uobičajeno je da se odluke dostavljaju radnim danom u radne ili sporazumom određene sate. Poslodavac treba u pravilniku o radu predvidjeti moguće odnosno očekivane načine dostave pa i u slučaju promjene adrese radnika. Radnik mora biti upoznat sa sadržajem toga pravilnika, pa u tom slučaju ako se dostava ne može uručiti radniku na prijavljenom mjestu poslodavac takvu odluku može istaći i na oglasnoj ploči u prostorijama poslodavca. Dostavu može obaviti pošta ali može i vlastita dostavna služba poslodavca.

Posljedice mogu biti u korist ili na štetu poslodavca odnosno radnika. To se posebno odnosi na slučajeve dostave odluke o otkazu ugovora o radu, prvenstveno one koju donese poslodavac iako nije isključena niti odluka o otkazu kojega daje i dostavlja radnik poslodavcu. Bitno je kada je odluka dostavljena a ne kada je napisana. Tek nakon izvršene dostave računa se rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava odnosno drugog pisanog pravnog lijeka.

Brojne su situacije u praksi o dostavi pismena, kao što je dostava radniku pisanih odluka poslodavca dok je radnik na bolovanju, na liječenju, u zatvoru i sl. Zbog svega toga, a zbog pravne sigurnosti potrebno je što je moguće više pitanje dostave odluka unaprijed propisati.