Žena koja koristi rodiljni dopust ima se pravo po isteku tog dopusta vratiti na svoje ili na istovjetno radno mjesto.
Direktiva (sekundarni izvor prava EU) 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeće od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada je propis kojega zakonodavstvo države članice EU mora uvažavati, unoseći njegove odredbe u svoje zakonodavstvo, a u slučaju spora neposredno se primjenjuje.
Sud Europske unije u praksi je primijenio odredbe navedene Direktive, jer „jednakost muškaraca i žena temeljno je načelo prava Zajednice, na temelju članka 2. i 3.st.2.Ugovora o EZ-). To je „zadaća“ i „cilj“ Zajednice i njezinih aktivnosti.
Stavljanje žena u nepovoljniji položaj s obzirom na trudnoću i majčinstvo predstavlja izravnu diskriminaciju na temelju spola. Zaštićena su prava žene na rodiljnom dopustu, pravo na povratak na isto ili isto-uvjetno radno mjesto bez pogoršanja uvjeta zbog korištenja tog dopusta te prava da uživaju sva poboljšanja radnih uvjeta na koje bi imale pravo za vrijeme svoje odsutnosti.
Države članice Eu moraju svojim zakonodavstvom i zaštitom uspostaviti odgovarajući postupak: mogućnost zapošljavanja, uključujući napredovanje i stručno osposobljavanje, radne uvjete, uključujući plaću, sve vidove socijalnog osiguranja. Svaki nepovoljniji tretman žene u vezi s trudnoćom ili rodiljnim dopustom suprotan je Direktivi Vijeća 92/85/ EEZ od 19.10.1992. g. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica, rodilje ili koje doje. To se odnosi i na privatni i na javni sektor, državnu upravu i druge poslodavce. Obuhvaća plaće i naknade, osnove i razloge otkaza.
Žena koja koristi rodiljni dopust ima se pravo po isteku tog dopusta vratiti na svoje radno mjesto ili na istovjetno radno mjesto… uz uživanje povoljnijih uvjeta koji su u međuvremenu nastali.
Ono što je još bitno u primjeni direktive kao sekundarnog izvora prava jeste, kada su odredbe bezuvjetne i dovoljno precizne, onda oni subjekti koji se na njih pozivaju to mogu učiniti i pred nacionalnim sudovima. Doslovno to znači, ako u individualnom radnom sporu radnica traži prava koje se odnosi na jednakost mogu se pozvati na odredbe direktive kao da se radi o normi nacionalnog prava. Govori se o izravnom učinku odredbi pojedine (konkretne) direktive. Sudac koji Sudi dužan je tako postupati, bez obzira što je, eventualno, odredba nacionalnog propisa drugačija.
