Žena koja koristi rodiljni dopust ima se pravo po isteku tog dopusta vratiti na svoje ili na istovjetno radno mjesto.


Direktiva (sekundarni iz­vor prava EU) 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vi­je­će od 5. srpnja 2006. o pro­vedbi načela jednakih mo­gućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapo­šljavanja i rada je propis ko­jega zakonodavstvo drža­ve članice EU mora uvaža­vati, unoseći njegove odred­be u svoje zakonodavstvo, a u slučaju spora neposredno se primjenjuje.

Sud Europske unije u pra­ksi je primijenio odredbe na­vedene Direktive, jer „jednakost muškaraca i žena te­meljno je načelo prava Zaje­dnice, na temelju članka 2. i 3.st.2.Ugovora o EZ-). To je „zadaća“ i „cilj“ Zajednice i njezinih aktivnosti.

Stavljanje žena u nepovoljniji položaj s obzirom na trudnoću i majčinstvo predstavlja izravnu diskriminaciju na temelju spola. Zašti­ćena su prava žene na ro­diljnom dopustu, pravo na povratak na isto ili isto-uv­jetno radno mjesto bez po­goršanja uvjeta zbog korište­nja tog dopusta te prava da uživaju sva po­boljšanja radnih uvjeta na koje bi imale pravo za vrijeme svoje od­sutnosti.

Države članice Eu moraju svojim zakonodavstvom i zaštitom uspostaviti odgo­va­rajući postupak: moguć­nost zapošljavanja, uključu­ju­ći na­predovanje i stručno ospo­sobljavanje, radne uv­jete, uk­ljučujući plaću, sve vidove socijalnog osigura­nja. Svaki nepovoljniji tretman žene u vezi s trud­noćom ili rodiljnim dopustom supro­tan je Direktivi Vijeća 92/85/ EEZ od 19.10.1992. g. o uvo­đenju mjera za poticanje po­bolj­šanja sigur­nosti i zdravlja na radu trudnih radnica, ro­dilje ili koje doje. To se od­nosi i na privatni i na javni sektor, dr­žav­nu upravu i druge poslo­dav­ce. Obuhvaća plaće i nak­na­de, osnove i razloge ot­kaza.

Žena koja koristi rodiljni dopust ima se pravo po isteku tog dopusta vratiti na svoje radno mjesto ili na istovjetno radno mjesto… uz uživanje povoljnijih uvjeta koji su u međuvremenu nas­tali.

Ono što je još bitno u primjeni direktive kao se­kun­darnog izvora prava jes­te, kada su odredbe bezuvjetne i dovoljno precizne, onda oni subjekti koji se na njih pozivaju to mogu učiniti i pred nacionalnim sudovima. Dos­lovno to zna­či, ako u individualnom radnom sporu radnica traži ­ prava koje se odnosi na jednakost mogu se pozvati na odredbe direktive kao da se radi o normi nacio­nal­nog pra­va. Govori se o izrav­nom učinku odredbi pojedine (konkretne) direktive. Sudac koji Sudi dužan je tako postupati, bez obzira što je, even­tualno, odredba nacio­nalnog propisa drugačija.