18. listopada 1961 .godine u Torinu je sastavljena Europska socijalna povelja. To je važan radnopravni i socijalno pravni dokument u okrilju Vijeća Eu­rope. Iza toga je uslijedilo do­no­šenje i potpisivanje nekoliko Protokola. Država Hrvatska je potpisala Povelju i Protokole do 9.ožujka 1999.

Povelja garantira ostvarivanje socijalnih prava bez dis­kriminacije s obzirom na rasu, boju kože, spol, vjeroispovijed, političko mišljenje, nacionalnu pripadnost ili socijalno podrijetlo.

Radi se o slijedećim na­če­lima i pravima:

1. Svatko treba imati priliku zarađivati za svoj život slobodno izabranim radom;

2. Svi radnici imaju pravo na pravične radne uvjete;

3. Svi radnici imaju pravo na sigurnost i zaštitu zdravlja na radu;

4. Svi radnici imaju pravo na pravičnu plaću koja će nji­ma, kao i njihovim obiteljima, osigurati dostojan životni standard;

5. Svi radnici i poslodavci ra­di zaštite svojih ekonomskih i socijalnih interesa, imaju pra­vo slobodno se udružiti u nacionalne i međunarodne or­ga­nizacije;

6. Svi radnici i poslodavci imaju pravo na kolektivno pregovaranje;

7. Djeca i mladež imaju pravo na posebnu zaštitu od fizičkih i moralnih opasnosti ko­jima su izloženi;

8. Radnice u slučaju maj­činstva, kao i ostale radnice kada je to potrebno, imaju po­se­bnu zaštitu na radu;

9. Svatko ima pravo koristiti odgovarajuće pogodnosti pro­fesionalnog usmjeravanja kako bi mu se pomoglo iza­bra­ti zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i interesima;

10. Svatko ima pravo koristiti odgovarajuće pogodnosti stru­čne izobrazbe;

11. Svatko ima pravo koristiti sve mjere koje mu omo­gućavaju ostvarenje najboljeg dostupnog zdravstvenog standarda;
12. Svi radnici i od njih uzdržavane osobe imaju pravo na socijalnu sigurnost;

13. Svatko bez dovoljno sredstava za život ima pravo na socijalnu i medicinsku po­moć;

14. Svatko ima pravo koristiti se uslugama socijalnih slu­žbi;

15. Svaka invalidna osoba ima pravo na profesionalnu izo­brazbu i na socijalnu i profesionalnu rehabilitaciju, neovisno o podrijetlu i naravi nje­ne invalidnosti;

16. Obitelj kao osnovna je­dinica društva, radi osiguranja svog pukog razvoja, ima pravo na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu;

17. Majka i dijete, neovisno o bračnom stanju i obiteljskim odnosima, imaju pravo na primjerenu socijalnu i eko­nomsku zaštitu;

18. Državljani svake države koja prihvati Povelju imaju pravo obavljati plaćenu djelatnost na teritoriju svake druge ugovorene strane pod jednakim uvjetima kao i njeni državljani, osim u slučajevima ograničenja uvjetovanih ozbi­ljnim razlozima gospodarskog i socijalnog karaktera;

19. Radnici migranti imaju jednaku zaštitu na teritoriju svake države koja je potpisala Povelju.