U državama EU postoje različiti oblici fleksibilnog rada, a njihovi zagovornici tvrde da tako tržište rada postaje dinamičnije. Neki od tih oblika još su nepoznati u zakonodavstvu i praksi republike Hrvatske. To znači da će to “zaobići” tržište rada u Hrvatskoj, ali s tim, u našim uvjetima, treba biti oprezan. Oni ne mogu i ne smiju zamijeniti radni odnos, prvenstveno, neodređenog trajanja, već svojevrsni put da se radnik “stalno” zaposli, nakon toga i takvog oblika rada.

1) Dijeljenje radnika je kao oblik fleksibilnog zapošljavanja poznat u Austriji, Belgiji, Bugarskoj, Finskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Mađarskoj. Uvjet za to je da grupa poslodavaca organizira i realizira “mrežu poslodavca”, kao formalni oblik u skladu s propisima o trgovačkim društvima (ili drugim oblicima u kojima se realizira registrirana djelatnost). Zatim se u toj “mreži” zapošljava jedan ili više radnika koji isključivo za poslodavca iz te “mreže” obavljaju točno određene poslove i zadatke. To je tzv. Strateško dijeljenje radnika. Za razliku od navedenog strateškog dijeljenja radnika kao u Češkoj, Njemačkoj; Grčkoj;
Luksemburgu, a od 2014. i u Hrvatskoj postoji radnika. To će biti u slučaju da poslodavac privremeno svoje radnike “dodjeljuje” privremeno drugom poslodavcu, s kojim je u poslovnoj vezi i odnosima (Vlasnički ili druga povezanost). Kod strateškog dijeljenja radnika, grupa poslodavca osniva “mrežu” koja će biti poslodavac radniku u pravnom smislu, pa onda taj subjekt ima prava, obveze i odgovornosti poslodavca, a svi koji su “mrežu” osnovali, imaju pravo da sudjeluju u dijeljenju radnika po potrebi posla. Pri tome je bitna “jedinstvena” administracija među tako “umreženim poslodavcima”. Dijeljenje posla je oblik radnog odnosa tako da jedan poslodavac zaposli dva radnika koji “dijele” poslove na jednom radnom mjestu u određenom omjeru. Mogu se ugovoriti različiti oblici “među” radnicima (dijeljenje posla; radnog vremena i dr.) To treba razlikovati od rada radnika koji se zapošljava u nepunom radnom vremenu ali bez “dijeljenja” s drugim radnikom.

2)Privremeni menadžment je fleksibilni oblik rada poznat u Njemačkoj, Engleskoj, Češkoj, Francuskoj i Mađarskoj. Putem posebne agencije od jednog poslodavca “uzima” se određeni broj iskusnih u pravilu stručnih radnika i “šalje” na rad u drugu kompaniju kao privremeno iznajmljivanje, a u pravilu su to “rukovodeći” radnici.

3) Povremeni rad može biti isprekidan rad i rad po pozivu. Rad je kratak (5,15, 90 ali najviše 120 dana u godini). Rad se organizira po potrebi. Plaća se samo rad. Nema propisanih naknada (npr.za bolovanje i sl.)

4) Različiti oblici “mobilnih” radnika koji su u radnom odnosu s poslodavcem ali rade visoko stručne poslove (na različite načine) na terenu. Posebno se ugovore.

5) Rad na vaučere kod nas je poznat u poljoprivredi do 90 dana tijekom kalendarske godine (sistem je dnevni vrijednosni kuponi).

6) Grupno zapošljavanje (ali bez zasnivanja radnog odnosa) i dr.

Svaki od navedenih oblika mora “čuvati” dostojanstvo radnika; sigurnost i zdravlje.