Fleksigurnost je utemeljena na dobrim iskustvima Danske i Nizozemske i omogućava prilagođavanje okolnostima svake države-članice EU.
Svakodnevno se može
pročitati, a još više čuti o politici EU u području radnih odnosa i njezinom
utjecaju na formiranje gospodarskih i socijalno pravednijih radnih odnosa u
državama članicama pa i u Republici Hrvatskoj. Ne smeta EU postizanje
fleksigurnosti radnih odnosa već nedostatak dugoročne razvojne politike, ali i
nerazumijevanja prava i politike EU u tom području.
Tržište rada je
parcijalno (u segmentima) i neefikasno. Karakterizira ga visoka stopa
nezaposlenosti i njezino dugo trajanje, veliki broj mladih nezaposlenih ljudi,
sve veće razlike između javnog i privatnog sektora, a odgovori na krizu su
neadekvatni. Kolektivni ugovori sve su manje rezultat realne politike dogovora
socijalnih partnera, a sve više pritiska politika.
Fleksigurnost se ogleda,
pored ostalog, u skraćivanju otkaznih rokova, smanjivanju iznosa otpremnina,
ali i povećanja prava za nezaposlene evidentirane na zavodima za zapošljavanje.
Pristupilo se reformi produžene primjene kolektivnih ugovora. Pravna stečevina
EU temelji se na socijalno-tržišnom
gospodarstvu, socijalnom dijalogu i fleksigurnosti. To sve djeluje na
unutarnje tržište u pojedinoj državi. Fleksigurnost je utemeljena na dobrim
iskustvima Danske i Nizozemske i omogućava prilagođavanje okolnostima svake
države-članice EU.
Odnosi između poslodavaca
moraju biti fleksibilni i ugovoreni. Temelje se na koncepciji cjeloživotnog
učenja i efikasnim mjerama aktivne
politike tržišta rada, ali i na modernom sustavu socijalne sigurnosti.
Glavna područja pravne stečevine EU važna za radne odnose su: sloboda kretanja radnika
i slobode pružanja usluga; zabrana diskriminacije; politika zapošljavanja;
socijalno politika, a za fleksigurnost posebno su bitni politika zapošljavanja
(otvorene metode koordinacije) i socijalna politika.
