Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće najmanje u visini njegove prosječne plaće (mjesečne) isplaćene u prethodna tri mjeseca.

Prosječna plaća utvrđuje se uzimajući u obzir bruto plaću koja je radniku isplaćena tri posljednja mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora. Zakon o radu „N.N“ 93/14 propisuje da se plaća radnika regulira zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Pri izračunu uzima se ne samo osnovna plaća, već i svi dodaci na plaću na koje radnik ima pravo u skladu s navedenim propisima (zakon, kolektivni ugovor, pravilnik o radu) i ugovorom o radu.

U praksi ima slučajeva da radnik nije de facto radio svo vrijeme ta tri mjeseca prije odlaska na godišnji odmor, npr. bio je na bolovanju i za to vrijeme primao naknadu umjesto plaće. Tom radniku će se izračun naknade plaće za godišnji odmor izračunati tako da se uzimaju zadnja tri mjeseca u kojima je radio i primao plaću. Prema mišljenju resornog ministra uzimaju se samo oni mjeseci u kojima je radnik primio cjelovitu plaću.

U vezi ovoga pitanja navodimo odredbe Zakona o radu o godišnjem odmoru: “radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu” (članak 76.). “Radnik ima pravo za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja u trajanju od najmanje pet tjedana (članak 77.st.1.), a duže trajanje može se utvrditi kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu i ugovorom o radu (članak 77.st.2.).

Godišnji odmor stječe radnik u radnom odnosu nakon šest mjeseci neprekidnog rada, odnosno radnog odnosa. Ako između dva radna odnosa radnik ima prekid duži od osam dana, da bi stekao pravo na godišnji odmor mora navršiti staž od šest mjeseci bez obzira koliko imao prije toga staža (kojeg je prekinuo).

Pravo na naknadu plaće koja se izračunava na isti (opisani) način ima i radnik koji koristi razmjerni dio godišnjeg odmora. To je onaj godišnji odmor radnika koji nije ispunio uvjet radnog staža od neprekidnih šest mjeseci u godini. On iznosi jednu desetinu toga (uvjetno rečeno, pretpostavljenoga godišnjeg odmora), za svaki mjesec trajanja radnog odnosa. Razmjeran dio godišnjeg odmora ima i radnik kojemu prestaje radni odnos u kalendarskoj godini, a ako se desi da mu je poslodavac “dao”više i isplatio “više” naknade, tada poslodavac nema pravo “tražiti vraćanje naknade plaće isplaćene za korištenje godišnjeg odmora” (članak 78.).

Za izračun naknade plaće za godišnji odmor bitne su odredbe Zakona o radu koje se odnose na raspored korištenja godišnjeg odmora (članak 85.). naime, različiti periodi (mjeseci, kvartali) u godini za određene poslodavce su “jači” ili “slabiji” u rezultatu poslovanja pa je različit i iznos plaće za taj i takav period. To se onda manifestira i kao “raspored” godišnjeg odmora. To može biti i vrlo različito u visini naknade, pa poslodavac i o tome mora voditi računa.