U računovodstvenoj terminologiji, pojam goodwill–a označava razliku između cijene po kojoj su stečeni vlasnički instrumenti društva (dionice, udjeli) u odnosu na fer vrijednost neto imovine tog društva (neto imovina = imovina umanjena za obveze).

Osnovna značajka goodwilla je u tome što je stjecatelj platio veći iznos za društvo u odnosu na fer vrijednost imovine tog društva umanjenu za fer vrijednost obveza. Interes za takvu kupnju može biti različit, a isti se može ogledati u kvalitetnoj kadrovskoj strukturi društva, upravi, tržištu, lokaciji, prodajnoj mreži i sl., što je stjecatelj prepoznao i spreman je platiti veći iznos od iznosa fer vrijednosti neto imovine tog društva.

Na primjer, društvo A d.o.o. steklo je 100% udjela u društvu B d.o.o. za iznos od 1.000.000 kuna, a fer vrijednost neto – imovine društva B d.o.o. iznosila je na datum pripajanja 700.000 kuna i goodwill u ovom slučaju iznosi 300.000 kuna (1.000.000 – 700.000). U svojim financijskim izvještajima, društvo A d.o.o. prikazat će goodwill na poziciji nematerijalne imovine te ako primjenjuje Hrvatske standarde financijskog izvještavanja (HSFI), takvu vrstu nematerijalne imovine amortizirat će stopom od 20%, tj. procijenjeni vijek trajanja je 5 godina. (U našem konkretnom primjeru, godišnja amortizacija goodwill–a iznosi 60.000 kuna).

Trošak amortizacije goodwill–a, s aspekta poreza na dobit, predstavlja porezno nepriznat rashod i u svojoj godišnjoj prijavi poreza na dobit, društvo A d.o.o. dužno je iskazati trošak amortizacije goodwill-a kao porezno nepriznat rashod, tj. uvećat će iznos porezne osnovice. Ako društvo A d.o.o. primjenjuje Međunarodne standarde financijskog izvještavanja (MSFI), amortizacija goodwill–a nije dozvoljena, već navedeni standardi nalažu da je društvo stjecatelj dužno testirati goodwill na umanjenje najmanje jednom godišnje. Ako je test na umanjenje imovine-goodwilla da je nadoknadiva vrijednost goodwill-a veća od knjigovodstvene vrijednosti, nije potrebno provesti knjiženje ispravka vrijednosti goodwilla. Ako je nadoknadiva vrijednost manja od knjigovodstvene vrijednosti, potrebno je proknjižiti smanjenje vrijednosti goodwill–a iskazano kao gubitak od smanjenja vrijednosti, tj. isti se iskazuje kao rashod razdoblja u računu dobiti i gubitka.

Za razliku od goodwill–a, dobitak od povoljne kupnje (u računovodstvenoj terminologiji pojmovi koji su se ranije koristili: “negativni goodwill”, ili “badwill”) predstavlja pozitivnu razliku između fer vrijednosti neto-imovine u odnosu na cijenu po kojoj su vlasnički instrumenti stečeni. Dakle kod dobitka od povoljne kupnje platili smo vlasničke instrumente manje, a dobili veću fer vrijednost neto-imovine. Na primjer, društvo C d.o.o. steklo je 100% udjele u društvu D d.o.o. za iznos od 1.000.000 kuna, a fer vrijednost neto–imovine društva D d.o.o. iznosila je na datum pripajanja 1.500.000 kuna. Iznos dobitka od povoljne kupnje u ovom konkretnom primjeru iznosi 500.000 kuna. Za razliku od goodwill-a, iznos dobitka od povoljne kupnje društvo C d.o.o., koje primjenjuje HSFI-e, mora iskazati kroz račun dobiti i gubitka, tj. priznati ga u prihode tekućeg razdoblja. U slučaju da je društvo C d.o.o. primjenjivalo MSFI–eve, kod dobitka od povoljne kupnje MSFI 3 zahtijeva ponovnu procjenu pa tek onda iskazivanje prihoda u svoti koja se nije mogla rasporediti na imovinu do njezine fer vrijednosti zbog mogućih pogrešaka u procjeni i sličnih problema pri stjecanju. Navedeno može rezultirati neiskazivanjem prihoda u tekućem razdoblju jer će se mogući višak poravnati na vrijednost imovine i obveza.