Kod bolesti stopala (slično je i kod drugih bolesti) ortodoksni liječnici više pažnje posvećuju problemima, koji zahtjevaju operativne ili ortopedske zahvate. Manje anomalije, koje vremenom itekako utječu na zdravlje kralježnice i zdravstveno stanje općenito, ostaju nezapažene. Nasuprot tome, sve više ortopeda i pedikera, koji naginju prirodnim načinima liječenja, ukazuje da CIPELE OMETAJU PRIRODNU BIODINAMIKU STOPALA. Posljedice će se, u većoj ili manjoj mjeri, reflektirati i na zglobove i na kralježnicu. Još 1880. godine dr Beard je registrirao povezanost tijesne obuće i kroničnog umora. (Baš tih godina tijesne cipele bile su iznimno moderne.) No, vrijednosti hodanja bez obuće, iz ovih ili onih razloga, teško su se probijale do javnosti. Bez obzira na sve, štošta je kristalno jasno. Recimo, BOSONOGO HODANJE VRLO JE KORISNO KOD OSTEOARTRITISA. A pomaže i kod ravnih stopala, ozljeda ahilove tetive, žuljeva, kurjih očiju, urastanja noktiju, gljivičnih oboljenja stopala i nepravilnog držanja. Ovdje moram napomenuti da je hodanje bez obuće rizično za dijabetičare, hemofiličare i kod nekih akutnih bolesti. Svi drugi mogu imati samo koristi. Pri hodanju u tijesnim cipelama, TEŽINA NIJE PRIRODNO RASPOREĐENA. Prsti ne nose težinu, koju bi trebali nositi, jer su stlačeni u uskom prostoru. Možda pitanje djeluje neobično, ali ZAŠTO BI GURALI NOGE U CIPELE, KOJE NAM OBIČNO SAMO ODMAŽU? Bosonogih sportova ima napretek. Nabrojat ću samo neke: gimnastika, plivanje, surfanje, neki borilački sportovi, odbojka na pijesku... Svojevremeno je Abebe Bikila bio vrlo popularan kao bosonog maratonski trkač. Pri prelazu na bosonogo trčanje dobro je odraditi nekoliko tjedana aklimatizacije, odnosno laganog trčanja po neprezahtjevnom terenu. Stopala, koja niste ulijenili dugotrajnom neaktivnošću, imaju VRLO DJELOTVORAN SUSTAV AMORTIZIRANJA SVIH UDARACA I NERAVNINA. (U obući taj sustav doslovno atrofira.) Općenito, sam osjećaj bosonogog trčanja je jedinstven. Stopala se ne znoje, briga o zaplitanju zbog odvezanih vezica je suvišna, na žuljeve možete zaboraviti. OŠTRI RUBOVI CIPELA DALEKO VIŠE OŠTEĆUJU BILJNI SVIJET, PO KOJEM HODAMO. Manja količina cipela štiti kućni budžet, ali i prirodu. Naime, neki materijali, od kojih se rade cipele, VRLO TEŠKO SU RAZGRADLJIVI. Naravno, neke predrasude i konzervativna shvaćanja ne dozvoljavaju previše slobode. U knjižnici, muzeju ili restoranu bosonogi bi mogli biti nepoželjni. Dobro, obično vas tek tupo gledaju, a tek rijetko vas izbace zbog internih pravila. Nekako nisam siguran da noge zagađuju više od cipela. Ili da je izostavljanje obuće išta nepristojnije od japanki ili otvorenih sandala. A MOŽDA VLADA STRAH ZBOG MODNIH HIROVA, KOJI NAS VRAĆAJU U KAMENO DOBA? Naglašavam, niti izdaleka nije mi bio cilj sveopće izuvanje. U društvenoj situaciji, gdje su žestoke reakcije na nešto što nam se ne sviđa, gotovo svakodnevne (i podosta nekontrolirane), uopće me ne bi začudilo kada bi kakav „šaljivdžija“ obogatio prostor oko bosih nogu krhotinama stakla, zahrđalim čavlima ili ježevim bodljama. Uz malo sapuna između. No, dobro, slobodu pokreta barem preko ljeta svatko si može priuštiti. Uostalom, mislite li da je čovjek stvoren sa stopalima, koja ne mogu egzistirati bez cipela?