Hyaluronan (još se naziva i hya­luronska kiselina, ili hyalu­ronat) je prirodni biokemijski spoj, široko prisutan u veziv­nom, epitelnom i neuralnom tki­vu, te je njihov sastavni dio. Isto tako, on je važan sastojak sinovijalne tekućine (tekućine ko­ja podmazuje zglob), te je ustanovljeno da on povećava njen viskozitet. Također, neizos­tavna je sastavnica zglobne hrs­kavice, gdje je prisutan kao omotač oko svake hrskavične sta­­­nice (hondrocita). Također, hyaluronan je bitan sastavni dio kože, gdje sudjeluje u oporavku oštećenog tkiva. No, u kompleksnim biokemijskim strukturama u tijelu, a napose u predjelu zglobova, on sudjeluje u brojnim drugim procesima važnim za normalnu funkciju. Sve to poznato je iz studija provedenih 70-ih i 80-ih godina prošlog sto­ljeća, pa ipak, tek se u posljednjem desetljeću hyaluronan ra­širio u različitim medicinskim i koz­me­tološkim primjenama i gotovo je svugdje oko nas. Na kra­ju skovan je izraz i “viskosuplementacija”, koja znači injektiranje preparata hyaluronana direktno u zglob kako bi se na­do­mjestio njegov nedostatak, na­ročito u artroza, te na taj na­čin smanjilo ili uklonilo sim­ptome od ovog degenerativnog artritisa.

Dakle, ideja je jednostavna. Kako se “troši” hrskavica u art­rotičnih zglobova, te potom zglobna tekućina ima sve slabije svojstvo podmazivanja, trebalo bi injekcijom dovesti hyaluronan u nekom od njegovih iskoristivih oblika direktno u zglob, te na taj način učiniti zglobnu tekućinu efikasnijom u podma­zivanju, pa u konačnici imati sma­njenje bolova, otečenosti zglobova a na kraju i poboljšanje pokretljivosti.

Dva su konkretna problema sa tom idejom. Prvi je činjenica da hyaluronska kiselina ostaje u zglobu tek nekoliko dana ili sati po injektiranju, a želja nam je da njeni efekti traju puno duže. Pa, traju li? E, sad, sve zavisi od toga koju studiju promatrate. Iako neke studije govore kako postoji bitnija razlika u stanju pacijenata koji su primili ovako pri­pre­mljene instilate u zglob, u odnosu na one koji nisu, ima i onih drugih koje kažu kako nema razlike u stanju pacijenata koji su u oboljele zglobove primili preparate hyaluronana, u odnosu na one koji su primili placebo(običnu vodu, za koju im je rečeno da je hyaluronan). Veći­na tih studija završava zaklju­čkom koji navodi “da je potrebno još istraživanja kako bi se konačno utvrdila efikasnost ovog preparata u liječenju osteo­artritisa.”

No, valja naglasiti da same injekcije hyaluronske kiseline ne obnavljaju hrskavicu, niti či­ne neki čudotvorni zaokret u degenarativnom procesu (na žalost). One mogu biti tek po­moć u ukupnom liječenju zasnovanom na održavanju pokre­tljivosti oštećenih zglobova, odr­žavanju snage, te držanju pod kontrolom simptoma, a naro­čito bolova već provjerenim sredstvima.