Nikada u ljudskoj povijesti bolesti stopala nisu bile toliko izražene kao danas. Iznenađeni? Pogledajmo malo u povijest... Indijanci, Egipćani, Grci i Rimljani nosili su jednostavne sandale. ILI SU HODALI BOSI. Nisu deformirali ni stopala ni kičmu. Zapravo, masovni zdravstveni problemi počeli su s industrijskom revolucijom. Prije francuske revolucije plemićima se je činilo da su kmetske noge ružne i stoga su postavili ideal vitkih nogu i malih stopala. PLEMIĆKA DJECA VEĆ SU ODMALENA NOSILA TIJESNE CIPELE. Razlika u klasi mora biti dobro uočljiva. Dame zasigurno nisu razmišljale o žuljevima, kurjim očima i sličnim neugodnostima. BITI PEPELJUGA postaje ideal. Tko bi se zamarao pričama o učinku visokih peta... Dr Vinkler u svojoj knjizi piše: „Vjerojatno nikada niti jedna grupa ljudi nije tako ŽELJNO I NAIVNO deformirala vitalni dio tijela. Stopala.“ Koliko je zdravo biti bosonog? Predrasude o bosim stopalima su brojne. Ovdje na trenutak zaboravimo na sablazan okoline, koja izostanak cipela shvaća kao PRIMITIVIZAM I EKSTREMNU BIJEDU. Posvetimo se samo zdravstvenom aspektu. Možda vam opasnosti vezane za bose noge izgledaju nepremostive, ali stvarnost je bitno drugačija. Znate, bosi pazimo kuda hodamo, obuveni često i ne. BOSI OSJEĆAMO PODLOGU. I to ne u lošem smislu. Mišići i tetive u stopalu i gležnju tako ojačaju, pa je mogućnost povreda manja. A stabilnost je bitno bolja. Bosonogi kažu da je mogućnost povrede na oštar predmet mala, ako ste bar do neke mjere pažljivi. ZAR OBUVENOST NIJE TOLIKO ČESTO BOLNA? Nikada niste imali problema sa žuljevima? Zar nije pojam opuštanja IZUTI CIPELE I ISPRUŽITI NOGE? Nikada niste poželjeli da takav OSJEĆAJ SLOBODE potraje duže? Naravno, bosa stopala koja prijeđu određenu kilometražu neće biti čista. Ali, siguran sam da je ta prljavština manje odurna od SMRADA, KOJI SE KUHA UNUTAR TIJESNE, NEPROPUSNE OBUĆE. Uostalom, nadam se da navika pranja nogu nije neki osobiti problem. Jedna od predrasuda je da bose noge dovode do kronično mrzlih nogu. Zapravo, glavni razlog hladnih nogu je slaba cirkulacija. A ona nastaje zbog premalo fizičke aktivnosti, niskog tlaka, ateroskleroze, dijabetesa, bolesti štitnjače, ali i zbog vanjskih utjecaja – nekih lijekova, pušenja ili opće izloženosti velikoj hladnoći. KRVNI OPTOK NERIJETKO OMETA NOŠENJE TIJESNIH CIPELA I TIJESNIH ČARAPA. Izostanak „vanjskog kalupa“ vodi k ozdravljenju. Biti bosonog pri umjerenoj hladnoći možda i je neuobičajno, ali obično nije zdravstveno rizično. Prrije 140 godina Sebastian Kneipp se proslavio svojim metodama liječenja. Između ostalog, preporučivao je bosonogo hodanje po rosnoj travi. I to ne samo u ljetnim mjesecima. U svakom slučaju, tako vam neće oboljeti ni bubrezi ni mjehur. AKO JE OSTATAK TIJELA TOPLO OBUČEN I AKO GIBANJEM ODRŽAVATE DOBAR KRVOTOK, STOPALA ĆE BITI SASVIM DOVOLJNO TOPLA. Imunološki sustav će ojačati i bit ćete zdraviji. Iako subjektivni osjećaj varira, mlađe i utrenirane osobe ne bi trebale imati problema s temperaturama malo iznad nule, dok je kod starijih ova granica na nešto višim temperaturama. U zadnje vrijeme vidio sam nekoliko bosonogih trkača. KOJI SU ZANEMARILI PROIZVOĐAČE SPORTSKE OBUĆE I NJIHOVE TENISICE SA ZRAČNIM JASTUCIMA I SLIČNIM ČUDESIMA. Doduše, asfalt je vjerojatno najlošija podloga za bosonogo trčanje, najviše zbog svoje hrapavosti, što povećava mogućnost ozljeda. Inače, stopalo, naviklo na bosonogo trčanje, odlično je opremljeno za ublažavanje udaraca i prilagođavanje neravninama. Tako koža na tabanima odeblja i do 1 cm, ali je ujedno i DO 600 PUTA OTPORNIJA OD PREOSTALE KOŽE. Ali to nije mrtvo, već odebljalo živo tkivo, koje jako precizno razaznaje strukturu podloge, po kojoj hodamo. Ukratko, užitak je hodati bos. Ljeto je dobra prilika za to.