Odredbe novog Općeg poreznog zakona (u nastavku: OPZ), stupile su na snagu i primjenjuju se od 01.01.2017. godine. Jedna od najznačajnijih promjena u OPZ-u odnosi se na institut porezne zastare. U dosadašnjoj praksi bila su prisutna različita tumačenja instituta porezne zastare od strane visokih upravnih sudova, upravnih sudova i poreznih tijela. Kako bi se ovakva praksa ukinula, cilj donošenja novih odredbi u OPZ-u u pogledu porezne zastare je da se na jednom mjestu definiraju jednim Zakonom te da se na tumačenje porezne zastare ne primjenjuje niti jedan drugi zakon.

Novim OPZ-om ukinut je pojam relativne zastare, čiji je rok počeo teći nakon proteka 3. godine.

Pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Odredbe o tome kad zastara počinje teći ostale su neizmjenjene u odnosu na raniji OPZ: zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, a nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate.

Ono što je također novost u novom OPZ-u je odredba koja propisuje da ako porezni obveznik podmiri poreznu obvezu nakon nastupa zastare, ima pravo na povrat plaćenog poreza i pravo na kamate od dana podnošenja zahtjeva (do sada je navedeno izmirenje porezne obveze nakon proteka roka zastare smatrano priznanjem duga). Također, propisana je obveza prvostupanjskom i drugostupanjskom tijelu da je dužno paziti na zastaru o službenoj dužnosti te se smatra nezakonitim donošenje rješenja nakon nastupanja zastare.

Sukladno čl. 109. st. 9. OPZ-a, porezni dug za koji je utvrđena zastara prava na utvrđivanje ili naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe otpisuje se iz poreznih evidencija. Ovdje upozoravamo porezne obveznike da isto vrijedi i za pravo na potraživanje više plaćenog poreza, kao i činjenicu ukoliko porezni obveznik u zakonom propisanom roku ne izvrši povrat, kod ispravka vrijednosti takvog nenaplaćenog potraživanja, troškovi vrijednosnog usklađenja nisu porezno priznati.
U pogledu provođenja poreznog nadzora, sukladno čl. 117. st. 2. novog OPZ-a, porezni nadzor se može obavljati u roku od tri godine od početka tijeka zastare prava na utvrđivanje porezne obveze. Iznimno, porezni nadzor se može obavljati za razdoblje za koje nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze u slučaju zlouporabe prava u porezno-dužničkom odnosu (detaljno propisano čl. 172. OPZ-a), postupcima utvrđivanja razlike između stečene imovine i dokaznih sredstava za stjecanje te imovine prema propisima o porezu na dohodak, u postupcima suzbijanja poreznih prijevara i u postupcima pokrenutim po nalogu drugih tijela.

Novim OPZ-om propisano je i produljenje roka za ispravak porezne prijave s jedne godine na tri godine od isteka roka za podnošenje prijave, odnosno ispravak je moguće izvršiti najkasnije do dostave obavijesti o početku poreznog nadzora. Međutim, ako se tijekom poreznog nadzora utvrde činjenice koje mogu dovesti do manje ili više plaćenih drugih poreza, porezni obveznik na poziv poreznog tijela može podnijeti ispravak.