Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN –M.U. 18/97, 6/99, 8/99, 17/02 i 1/06) obvezuje RH od 05.11.1997.godine. Po toj konvenciji, kada se u RH završi postupak u vezi sporova o odnosima koje uređuje Konvencija može se nastaviti spor pred Europskim sudom za ljudska prava. Država RH dužna je primijeniti sudsku praksu Europskog suda ali i izvršiti konačnu presudu toga suda kojom je utvrđena povreda Konvencije.

Pred Europskim sudom tuži se država pa je presudom Europskog suda, ako se usvoji tužbeni zahtjev, država obvezna platiti podnositelju tužbe na ime pravične zadovoljštine, ali poduzeti i sve mjere “kako bi okončala povredu i ispravila posljedice da se udovolji zahtjevima Konvencije”.

U jednom disciplinskom postupku (predmetu) policijski je službenik proglašen krivim jer je posredovao kako bi se za jednu osobu izradila krivotvorena domovnica. Izrečena mu je disciplinska mjera prestanka službe (radnog odnosa). Taj službenik vodio je propisane postupke pred sudovima RH i sve do Ustavnog suda RH i tvrdio da disciplinski postupak nije bio pošten, da se odluka o njegovom kažnjavanju temelji na njegovom priznanju u policiji, što se smatra nezakonitim dokazom, kao i na izjavama nekoliko osoba danih u policiji, a koje mu nisu bile dostavljene. Ne zna se sadržaj tih izjava a te osobe nisu bile saslušane u sudskim postupcima.

Razmatrajući taj slučaj Europski sud je utvrdio da je podnositelju povrijeđeno pravo na pošteno suđenje time što je disciplinski sud propustio dostaviti mu pisane izjave date u policiji niti je upoznat sa sadržajem tih izjava. Na tome je temeljena disciplinska odgovornost podnositelja. Njegovo priznanje djela u policiji za Europski sud nije prihvatljivo jer je on to naknadno osporavao.

Kada je primio odluku Europskog suda predlagatelj se obratio Disciplinskom sudu MUP-a i zatražio obnovu postupka. Taj stav prihvatio je i Upravni sud RH. Međutim, po ustavnoj tužbi Ustavni sud RH je tužbu prihvatio tumačeći da se radi i o zahtjevu za izvršenje odluke Europskog suda, a to nižestupanjski sudovi nisu prihvatili koja je konačna i obvezujuća. Vratio je sve prvostupanjskom disciplinskom sudu s nalogom da odluku Europskog suda pravilno izvrši.

U sličnim slučajevima ima puno lutanja. Europski sud u odlukama ukazuje na principijelne stavove i odredbe iz Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama, kao što su pošteno i pravično suđenje; osiguranje pravne pomoći za vrijeme suđenja; pravo na poštovanje privatnog života i dopisivanja i sl.

Izvršenje odluka Europskog suda često se traži i kada Europski sud podnositelju dosudi naknadu-pravično obeštećenje koju je dužna isplatiti RH.

Ovi i drugi primjerci upućuju sudove, odvjetnike ali i građane da moraju poznavati sadržaj Konvencije i Ustav države jer bez toga teško će uspjeti u postupku pred Europskim sudom. Njegove odluke su obvezne i izvršavaju se u RH po propisima o izvršenju međunarodnih presuda.