Nažalost, sve je više zapošljavanja bez natječaja, bez javnosti, bez bilo kakvog oglasa
U velikom broji slučajeva u ustanovama čija je djelatnost socijalna skrb, radnici se zapošljavaju po sistematizaciji radnih mjesta i u skladu s njihovim financijskim planom. No, pored radnika koji rade na neodređeno vrijeme zapošljavaju se i radnici na određeno vrijeme.
Kada se u ustanovi ukaže potreba da radnik koji radi na određeno vrijeme „nastavi“ raditi na radnom mjestu i u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, jer je radno mjesto ostalo upražnjeno zbog odlaska radnika u mirovinu ili iz drugih razloga, postavlja se pitanje mora li se zbog toga raspisati natječaj.
Prema odredbama članka 212. Zakona o socijalnoj skrbi „N.N“ 157/13 do 16/17, ako se radi o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme u ustanovi socijalne skrbi na koju se primjenjuje poseban propis kojim se uređuju plaće u javnim službama, isti se zasniva ugovorom o radu na temelju javnog natječaja koji se objavljuje na način uređen važećim kolektivnim ugovorom.
Zakon o socijalnoj skrbi ne propisuje obvezu javnog natječaja za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme.
Zakon predviđa jedan izuzetak od zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme. To se odnosi na situaciju da dvije ustanove socijalne skrbi sklope sporazum uz suglasnost radnika da taj radnik bude „preuzet“ iz jedne u drugu ustanovu. Suglasnost radnika mora biti u pisanoj formi. Inače, natječaj se raspisuje na način kako je to uređeno odgovarajućim odredbama kolektivnog ugovora.
Natječaj se ne mora objaviti u javnim glasilima (dnevnim novinama i sl.), ali mora u: „Narodnim novinama“, na web-stranicama odnosno na oglasnim pločama ustanova i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, odnosno putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. To je uređeno temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama „N.N“24/17., odnosno Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi „N.N“ 34/17.
Naglasiti je da rješenja o „prelasku“ službenika iz jedne u drugu ustanovu socijalne skrbi sugerira Zakon o plaćama u javnim službama (obje ustanove kojima se plaće financiraju iz državnog proračuna).
Nažalost, sve je više zapošljavanja bez natječaja, bez javnosti, bez bilo kakvog oglasa. To se tolerira u praksi trgovačkih društava, obrtnika, zadruga i s njima izjednačenim subjektima, bez obzira što se time devaluira načelo javnosti i dostupnosti svakog mjesta svakome u društvu ako ispunjava uvjete koji su objavljeni. Javnost bi trebala biti nadomještena prijavama slobodnog mjesta nadležnoj službi za zapošljavanje koja to objavljuje po Zakonu o zapošljavanju na svojim oglasnim pločama i web stranicama.
Šta onda znače izuzeci od raspisivanja javnog natječaja nego povredu ustavnog načela o javnosti i dostupnosti svakog mjesta svakome tko ispunjava uvjete za to i prijavi se na natječaj.
U članku 14. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi predviđen je izuzetak da javni natječaj nije potreban u slučajevima kada na određeno vrijeme radi zamjene odsutnog zaposlenika ili privremenog povećanja opsega poslova.
Brojna rješenja u kolektivnim ugovorima su difuzno i nejasno formulirana pa „tumačenja“ spornih odredbi daju razne komisije kao „zajedničko“ tijelo subjekata potpisnika kolektivnog ugovora. Jedno od takvih pitanja je kada radnik u ustanovi radi s četiri sata radnog vremena pa se ukaže da može raditi puno radno vrijeme, onda to može bez raspisivanja javnog natječaja. To se objašnjava činjenicom da je u „radni odnos ušao natječajem“ i da je time javnost i „konkurentnost“ zadovoljena, bez obzira što se radilo o radnom odnosu s pola radnog vremena. Može se postaviti pitanje koliko je „kandidata“ odustalo od toga postupka samo zbog činjenice da je riječ o radu samo pola radnog vremena, a oni koji su to učinili možda su „računali“ na takav ishod. Istina, to omogućava i članak 62.st.7. Zakona o radu („N.N“ 93/14).
Što se tiče „prerastanja“ radnog odnosa na određeno vrijeme u radni odnos na neodređeno vrijeme, jedan broj autora upućuje na odredbe članka 13.st.4. Zakona o radu, prema kojem je poslodavac dužan obavijestiti radnika koji radi i u radnom odnosu je na određeno vrijeme o poslovima koje bi ti radnici mogli obavljati u radnom odnosu na neodređeno vrijeme. Uz to poslodavac je takve radnike dužan obrazovati i usavršavati za takve poslove.
