U slučaju spolne diskriminacije, oštećena osoba ima pravo na naknadu štete razmjernu pretrpljenoj šteti, a dovoljno visoku kako bi poslodavca spriječila u ponavljanju takvog djela
Načelo jednakih mogućnosti podrazumijeva zabranu diskriminacije po različitim osnovama i u različitim područjima. Propisano je u brojnim univerzalnim i europskim izvorima prava, koji obvezuju i Republiku Hrvatsku. Vijeće Europske unije nadležno je za poduzimanje odgovarajućih mjera u borbi protiv diskriminacije na osnovu spola, rasnog ili etičkog porijekla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili seksualne orijentacije. Godine 2000. donesena je Povelja o osnovnim pravima Europske unije i, pored drugih, ima posebno poglavlje „Jednakost“ u kojem utvrđuje načelo nediskriminacije, ravnopravnosti muškaraca i žena, kulturne, vjerske i jezične različitosti te prava djece, starijih osoba i osoba s invaliditetom. To se ponavlja i u Europskoj socijalnoj povelji koja se smatra temeljnim aktom socijalnog prava Europe („pravo na jednake mogućnosti i uvjete u pogledu zaposlenja i profesije“). Načelo jednakosti vrijedi za sve radnike u privatnom i javnom sektoru.
Države su obvezne radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava na jednake mogućnosti i uvjete u pogledu zaposlenja i profesije bez diskriminacije prema spolu priznati to pravo te poduzeti prikladne mjere da se ono osigura ili promiče u područjima pristupa zaposlenju, zaštiti od otkaza i profesionalnom razvoju, uključujući plaće za rad te profesionalnom razvoju, uključujući unapređenja. Ovo pravo jamči ravnopravnost u svim fazama i aspektima radnog vijeka (pristup zaposlenju, naknade i drugi uvjeti rada, otkazi, naknade štete, osposobljavanje, usmjeravanje i promociju). Jednak tretman jamči se i s obzirom na socijalnu sigurnost (zabrana diskriminacije po pitanju opsega i uvjeta pristupa sustavu socijalne sigurnosti).
Sve to države svojim zakonima moraju jamčiti, jer nije dovoljno da takve načelne odredbe postoje u ustavu države. Protivne odredbe moraju se ukinuti. Država mora garantirati i djelotvornu zaštitu (žalbe, tužbe, nadzor, kontrola i sl.), a postupke trebaju rješavati neutralna tijela. U radnim sporovima teret dokazivanja je na tuženom poslodavcu. U slučaju spolne diskriminacije, oštećena osoba ima pravo na naknadu štete razmjernu pretrpljenoj šteti, a dovoljno visoku kako bi spriječila poslodavce od ponavljanja takvog djela. Odgovornost za štetu ne isključuje upravnu, prekršajnu i kaznenu odgovornost. Važno je radnika koji se žali ili koji tuži osigurati od odmazde (represija, degradiranje, promjena radnih uvjeta i sl.).
