Možemo li zaista znati što se nekome mota po glavi – možemo li zaista čitati misli? Vrijeme je da ostavimo naše takozvane proročke naočale i vratimo se osnovama komunikacije. Umjesto da nešto pretpostavimo, najbolje je to provjeriti

 

U prošlom članku smo se upoznali s kognitivnim distorzijama odnosno pogreškama u mišljenju. Prisjetimo se, pogrešan način razmišljanja se može odnositi na iskrivljenu sliku o događajima oko nas, nama samima ili drugima. To su automatske misli koje rijetko kada preispitujemo, već ih prihvaćamo takve kakve jesu. Sljedeći takve misli, dolazimo do pogrešnih zaključaka zbog kojih možemo doživljavati cijeli niz neugodnih emocija poput ljutnje, tuge, frustracije…

Dok smo se u prošlom članku upoznali s pogreškama u mišljenju kao što su crno-bijelo mišljenje, mentalni filter  i katastrofiziranje, danas idemo korak dalje.

 

Čitanje misli

Da, dobro ste pročitali, radi se o pogrešci u mišljenju gdje zapravo uzimamo ulogu vidovnjaka iako toga najčešće i nismo svjesni. Tu spadaju razmišljanja poput „Ona sigurno misli da sam ja nesposobna“, „On sad misli kako nemam pojma o čemu pričam“. Kao što vidite iz priloženog, ta su razmišljanja najčešće pogrešna, a radi njih možemo donositi pogrešne odluke. Igramo se vidovnjaka, uvjereni smo da znamo što netko misli. No, zastanimo na trenutak. Možemo li zaista znati što se nekome mota po glavi – možemo li zaista čitati misli? Vrijeme je da ostavimo naše takozvane proročke naočale i vratimo se osnovama komunikacije. Umjesto da nešto pretpostavimo, najbolje je to provjeriti.

 

Moram! Trebaš!

Počinje li puno vaših rečenica s „Moram“ ili „Trebam“ kada planirate svoje vrijeme odnosno „Moraš“ ili „Trebaš“ u komunikaciji s drugima?

To su imperativi koji predstavljaju postojanje čvrste ideje kako bi se mi ili drugi trebali ponašati. Ovakve izjave su najčešće povezane s nerealnim zadacima i ciljevima. Na primjer: „Moram stalno jesti zdravo“ ili „Od sutra moraš vježbati!“. Kako se radi o strogim izjavama i ciljevima, to predstavlja plodno tlo za osjećaj krivnje i neuspjeha te neprestanog pritiska na same sebe odnosno na druge ljude. 

Naravno da je dobro postavljati ciljeve, no oni trebaju biti realni i u skladu s trenutnim mogućnostima. Primjerice, ako do sada niste imali naviku vježbanja, odluka „Moram vježbati svaki dan“ će rezultirati velikim osjećajem pritiska kojeg će pratiti česti osjećaj neuspjeha kada ne ispunite svoju očekivanu normu. Kako postaviti realne ciljeve, pročitajte u članku Korak po korak do cilja. 

Zato, bolje je što više izbaciti „Moram“ i „Trebam“ iz svojeg razmišljanja i rječnika te zamijeniti ih riječima poput „Pokušat ću“, „Vidim da si se trudio“, „Dala sam sve od sebe“ i sl. Ove rečenice zvuče manje kritično, zar ne?

 

Nikad ništa ne napraviš kako treba

Naslov odjeljka lijepo pojašnjava slijedeću kognitivnu distorziju – preuopćavanje odnosno pretjerana generalizacija. Odnosi se na tendenciju da na osnovu jednog ili nekoliko negativnih iskustava pogrešno zaključujemo kako će i sva ostala iskustva te vrste biti negativna. Primjerice, ako smo imali loše iskustvo prevare u romantičnoj vezi, mogli bi zaključiti „Svi muškarci varaju!“. To naravno nije tako, ali ako imamo takvo uvjerenje, ono može uvelike utjecati na stvaranje budućih romantičnih odnosa. Baš to vjerovanje može često potkopavati buduće romantične veze ispunjavajući ih osjećajem straha, nepovjerenja i odbačenosti.

Općenito, kada govorimo u terminima uvijek/nikad, vjerojatno se radi o pretjeranoj generalizaciji.

 

Zanimljivo je kako je način razmišljanja isprepleten s našim osjećajima i ponašanjem.

Jeste li prepoznali neke pogreške u mišljenju koje su iznesene u ovom ili prošlom članku? Ili ih vi nikada nemate?

 

 

Ako vas zanima ova tema, ovdje možete saznati više:

Beck, J. (2011). Kognitivna terapija - osnove, educiranje i uvježbavanje. Jastrebarsko: Naklada Slap.