Poznato mi je da Zakon o radu ne regulira pitanje terenskog rada radnika, isplatu dnevnica i sl., već su ta i druga pitanja ostavljena pojedinim kolektivnim ugovorima i pravilnicima o radu na reguliranje. Postoji li bilo kakva regulativa o načinu slanja radnika na teren? Je li dovoljna usmena obavijest radniku da ga se šalje na teren uz ispunjavanje podataka u putnom nalogu ili treba prethoditi pismena odluka o tome, mora li proteći određeni rok od trenutka obavještavanja radnika do slanja istog na terenski rad? Koji je pravno ispravan način slanja radnika na teren?
Dobro ste naveli u pitanju da Zakon o radu ne uređuje pitanje terenskog rada (samo principijelno). Sve je to stvar autonomnog reguliranja radnih odnosa. To uređuje kolektivni ugovor ili pravilnik o radu. Međutim, treba vidjeti što piše u ugovoru o radu, jer se u njemu mora navesti mjesto (mjesta) rada i obavljanja radnih operacija po nalogu i uputi poslodavca.
Radite po ugovoru o radu. Ako radno vrijeme nije propisano u ugovoru, poslodavac treba unaprijed, u redovitim situacijama, u roku od sedam dana napraviti raspored rada. Terenski rad je poseban uvjet rada. Mora se regulirati i ugovoriti. Po tome se određuje raspored rada radnika na terenu. Po kolektivnim ugovorima radnik ima pravo na terenski dodatak uređen kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu. Nema "usmene" obavijesti ako tako nije ugovoreno.
Terenski rad treba razlikovati od "putnog naloga", bez obzira što neki poslodavci to "zlorabe" pa izdaju putne naloge do 30 dana rada na terenu. To nisu pravno redovite situacije. Treba vidjeti kako ste ugovorili po kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu. Možete tražiti internu i eksternu zaštitu (inspekciju radnih odnosa i sudske zaštite nakon neuspjele interne zaštite).
