Moja djevojka i ja u ozbiljnoj smo vezi već godinama. Da možemo, regulirale bismo vezu brakom, ali ne možemo. Možemo li sklopiti međusobni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (ili neki drugi ugovor) u kojem bi sve što steknemo nasljeđivala isključivo druga partnerica? Dakle, da se apsolutno zaobiđu svi srodnici, jer su nas i moja i njena obitelj, najblaže rečeno, odbacile.


Najprije bih Vam skrenuo pozornost na činjenicu, koja Vam je vrlo vjerojatno i poznata, da je za mjesec rujan ove godine najavljena javna rasprava u vezi sa Zakonom o registriranom partnerstvu, koji bi, nakon rasprave, trebao biti upućen u saborsku proceduru te riješiti neka od temeljnih pitanja poput sklapanja istospolnih zajednica, međusobnog nasljeđivanja partnera i sl., pa je lako moguće da vrlo skoro dođe do drugačijeg uređenja prava s kojima je Vaše pitanje povezano. Trenutno važeći Zakon o istospolnim zajednicama uređuje neka pitanja poput uzdržavanja i zajedničke imovine, no ne i područje koje Vas zanima.

Pitanje nasljeđivanja između Vas i Vaše partnerice najlakše biste mogli riješiti putem oporuka. Naime, krug osoba-nužnih nasljednika koje mogu pobijati oporuku prilično je uzak. On obuhvaća bračnog druga, potomke, posvojčad i njihove potomke, a roditelje, posvojitelje i ostale pretke jedino ako su trajno nesposobni za rad i nemaju sredstava za život (članci 69. i 70. Zakona o nasljeđivanju). Kako iz Vašeg pitanja proizlazi da Vas muči eventualno nasljeđivanje od strane Vaše obitelji, pretpostavljam roditelja i ostalih srodnika, jasno je da u tom slučaju sastavljanjem oporuka na najlakši način možete urediti nasljeđivanje između sebe i svoje partnerice, a na nužnim nasljednicima, roditeljima, djedovima i bakama, je tada da potražuju svoj nasljedni dio i dokazuju da nemaju sredstava za život i nisu sposobni za rad. No, čak i kad bi uspjeli u takvom postupku, dobili bi tek 1/3 onoga što bi inače po zakonu naslijedili.

Glede Vašeg pitanja o zaključivanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ističem da se radi o pravnom poslu kojim se jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje da će drugu stranu ili trećeg (primatelj uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana se obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. Kod ovog ugovora, davatelj uzdržavanja stječe primateljevu imovinu trenutkom sklapanja ugovora.

 Kako je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju naplatni pravni posao, nužni nasljednici nemaju ga pravo osporavati radi povrede nužnog nasljednog dijela. Međutim, kako Vi planirate zaključenje dva takva ugovora, a u kojima biste u jednom slučaju bili primatelj, a u drugom davatelj uzdržavanja, nužni nasljednici u tom slučaju imali bi mogućnost kod nadležnog suda pokrenuti postupak radi utvrđenja ništetnosti takvog ugovora. Takav tužbeni zahtjev ne zastarijeva i njime bi se u cijelosti poništili pravni učinci ugovora. Jednako tako, imali bi i pravo kod nadležnog suda pokrenuti postupak radi poništaja takvog ugovora jer se radi o pobojnom ugovoru, prividnom pravnom poslu, a rokovi za pokretanje takvog postupka propisani su člankom 335. Zakona o obveznim odnosima (godinu dana od saznanja za razlog pobojnosti odnosno tri godine od dana sklapanja takvog ugovora). Situacija u kojoj su iste osobe istodobno i primatelj i davatelj uzdržavanja mogla bi ostaviti otvoren put za osporavanje takvih ugovora, a dovela bi Vas u situaciju u kojoj Vi postajete vlasnik imovine Vaše partnerica, a ona Vaše u trenutku sklapanja istog ugovora, pa biste zapravo samo zamijenile imovinu, a pitanje nasljeđivanja ostalo bi otvoreno. Ugovor o doživotnom uzdržavanju ima iste učinke kao i onaj o dosmrtnom uzdržavanju, samo što imovina prelazi na davatelja uzdržavanja po smrti primatelja uzdržavanja, pa bi isti bio prihvatljiviji ukoliko se odlučite za ovaj put.

Stoga, do nekog boljeg uređenja pravnih odnosa koji opterećuju Vas i Vašu partnericu, držim da je oporuka najuputniji način regulacije pitanja međusobnog nasljeđivanja.