U Zakonu o radu pod točkom 3 članka 37 stoji: ''Ako zbog opravdanog razloga... posloprimac ne dostavi Obavijest...“ Može li se moj dolje navedeni slučaj smatrati opravdanim razlogom za kašnjenje dostave pismene obavijesti?
Obavijestila sam usmeno preko supruga i medicinskoga osoblja telefonom poslodavca o spriječenosti dva puta u roku prva 3 dana. Potvrdu od bolnice u kojoj sam bila dobila sam tek peti dan poslijepodne nakon čega je uslijedio vikend i blagdan Velike Gospe.
Roditelji mi nisu blizu, a suprug je skrbio dodatno o ocu na samrti. Tako da se slučajno dogodilo da sam cijeli tjedan bila u bolnici bez mobitela (budući da sam bila primljena hitno i nisam ponijela osobne stvari sa sobom). Čim sam dobila mobitel ponovno sam se usmeno javila svojoj nadređenoj. Na blagdan Velike Gospe, svekar je preminuo i odmah slijedeći dan je bila i sahrana. Liječnica opće prakse radila je taj tjedan skraćeno tako da sam Potvrdu o bolovanju dobila tek deseti dan nedolaska i poslala je isti dan faksom.
U konkretnom slučaju radi se o tome da poslodavcu niste u propisanom roku, što je prije moguće, a najkasnije u roku tri dana, dostavili liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, već je to učinjeno nakon 10 dana. Navedeni rok propisuje članak 37. Zakona o radu, no isto je tako točno da stavak 3. istog Zakona propisuje da ako zbog opravdanog razloga radnik nije mogao ispuniti navedenu obvezu, dužan je to učiniti što je moguće prije, a najkasnije u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao.
S obzirom na situaciju koju opisujete moje je osobno mišljenje da ste imali opravdan razlog što ste potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad naknadno dostavili te da ste postupili po svojoj zakonskoj obvezi. Poslodavac, naravno, može imati drugačije viđenje, a ukoliko je opisana situacija iskorištena da bi vam se uručila odluka o otkazu ugovora o radu ili smatrate da su na neki drugi način povrijeđena vaša prava, tada će rezultati postupka ovisiti o činjenici što od navedenog možete potkrijepiti konkretnim dokazima te će odluku o tome donijeti nadležni sud.
Vrhovni sud Republike Hrvatske u nekoliko je navrata odlučivao u sličnim situacijama, pa je tako u Presudi Revr 553/05 utvrdio kako povreda radne obveze na dostavu potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad nije isto što i povreda radne obveze neopravdanog izostanaka s rada, jer je radnik opravdano izostao makar je potvrdu o tome naknadno dostavio. U istoj Presudi VSRH zauzeo je i stajalište kako propust radnika da u roku dostavi potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad ne predstavlja osobito tešku povredu radne obveze. U Presudi Revr 69/04 VSRH je zauzeo stajalište kako radnica koja se nalazila na bolovanju zbog bolesti djeteta od 30.1.2001. g. do 6.2.2001. g., o čemu je obavijestila poslodavca 30.1.2001. g. na način što je telefonskim putem zaposlenicu poslodavca zamolila da obavijest prenese nadležnoj osobi s kojom nije mogla stupiti u kontakt, i koja je dana 5.2.2001.g. dostavila poslodavcu doznake o bolovanju, što nije mogla učiniti prije, jer nije mogla ostaviti samo bolesno dijete, postupala u skladu s člankom 37. stavak 1. i 3. ZOR-a (tada članak 76.) i nije počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa.
