Zakon o radu “N.N” 93/14 nepotpuno uređuje pitanje kolektivnog pregovaranja. To dopunjuje Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata “N.N” 93/14, što je nepotrebno “izbačeno” iz Zakona o radu. To se, posebno odnosi na ona pitanja koja se odnose na subjekte (stranke) kolektivnog ugovora; uvjete sklapanja kolektivnog ugovora, te uređenje što se ima smatrati zakonitim štrajkom. Takvo reguliranje teško je pratiti, pogotovo u praksi kolektivnog pregovaranja koje je, ionako narušeno (devalvirano). Jedna od promjena je i pitanje kolektivnog pregovaranja.
Jedno od značajnih pitanja odnosi se i na zakonsko uređenje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru. Naime, kolektivni ugovor je ugovor-propis autonomnog karaktera. Ima svoje vremensko i prostorno važenje. Uređuje uvjete rada: od zasnivanja radnog odnosa, odnosno zaključivanja ugovora o radu, obrazovanja i usavršavanja, prestanak ugovora o radu i zaštita povrijeđenog prava. Zbog promjena u tim odnosima, Zakon predviđa da se kolektivni ugovor između poslodavca i sindikata može zaključiti na neodređeno i na određeno vrijeme. Prestaje istekom vremena ili otkazom. Postupak nije jednostavan. Danas skoro da nema niti jednog poslodavca niti jednog radnika da se na njega u određenoj mjeri ne primjenjuje određeni kolektivni ugovor. Zbog pravne sigurnosti i neotuđivih prava koja se kolektivnim ugovorom uređuju bitna je njegova primjena dok važi, a i što duže vrijeme nakon što istekne njegovo važenje.
U članku 199. Zakona o radu propisano je “Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Iznimno.... kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.”
Na ovaj način “pomireni” su interesi poslodavca i sindikata. Kada se određena prava ugovore u kolektivnom ugovoru onda ih poslodavac mora ispunjavati sve dok taj kolektivni ugovor ne prestane. Zakon utvrđuje da će tako biti i tri mjeseca po prestanku, ali ono što predstavlja pravo i autonomiju subjekata kolektivnog ugovora da to bude i duže, ako tako ugovore u kolektivnom ugovoru. Kada se to desi onda to može biti i neograničeno. Negdje će to biti lakše, ali u državnom i javnom sektoru teže.
Kolektivni ugovor može se otkazati. To ne mora pisati u kolektivnom ugovoru neodređenog trajanja, ali mora ako je kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme. To zahtjeva od stranke-subjekata kolektivnog ugovora da precizno urede razloge za njegov otkaz.
