Cilj svakog pregleda je osposobiti radnika za rad i zadržati ga u procesu rada što duže i na što je moguće adekvatnijem radnom mjestu
Zakon o radu „N.N“ 93/14 i drugi propisi (Zakon o zaštiti na radu, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakon o mirovinskom osiguranju i brojni provedbeni podzakonski propisi) uređuju subjekte, pitanja i odnose liječničkih (zdravstvenih) pregleda radnika. Treba imati u vidu da Zakon o radu ne propisuje opću zdravstvenu sposobnost kao opći uvjet za zasnivanje radnog odnosa, pa se taj uvjet u posebnim propisima može utvrditi kao posebna zdravstvena sposobnost i prije zasnivanja radnog odnosa, odnosno kao uvjet za sklapanje ugovora o radu na određenom radnom mjestu, odnosno za obavljanje poslova i zadataka.
U tom pogledu sugerirati je zakonodavcu da, barem u propisima o posredovanju u zapošljavanju propiše obvezu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje da provede postupak utvrđivanja opće zdravstvene sposobnosti za osobe koje se kod Zavoda nalaze na evidenciji nezaposlenih najmanje dvije godine kako bi se znalo da li imaju barem minimum zdravstvenih sposobnosti za (potencijalno) zasnivanje radnog odnosa. To bi stvorilo pravnu sigurnost u postupku posredovanja i pouzdanje u nezaposlenoj osobi u „svoje“ radne, stručne i druge sposobnosti. To ne bi bila velika stavka u državnom proračunu.
No, za sada je riječ, prvenstveno o liječničkim pregledima koje je propisao Zakon o radu i navedeni propisi. Najvažniji odnos je među subjektima: poslodavac, radnik, specijalista medicine rada. Svrha je prevencije i/ili rano otkrivanje oštećenja zdravlja. Drugi postupak odnosi se na posljedice štetnog djelovanja, štetnosti, opasnosti i napora na mjestu rada i radnom okruženju.
Cilj svakog pregleda je osposobiti radnika za rad i zadržati ga u procesu rada što duže i na što je moguće adekvatnijem radnom mjestu, a radno mjesto prilagoditi koliko je to više moguće i razumno. To se odnosi, posebno na poslove koji su proglašeni rizični (štetni i opasni za rad), što se inače zovu poslovi s posebnim uvjetima rada. Zaštita se odnosi, prvenstveno na radnika koji obavlja te poslove, zatim na radnike koji su najbliže tim poslovima ali i na druge osobe koje izravno ili neizravno imaju vezu s tim poslovima, za sredstva rada i za radni okoliš.
Obvezan je zdravstveni pregled za radnike koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada. Drugi propisi određuju u kojim drugim slučajevima se može i tko može zatržiti zdravstveni pregled radnika. I sam radnik može u određenim slučajevima zatražiti zdravstveni pregled na teret poslodavca. Posljedice pregleda utječu na ponašanje poslodavca, inspektora i drugih subjekata.
Zakon o zaštiti na radu „N.N“71/14.; 118/14., 154/14., propisuje preglede i posljedice za radnika i poslodavca. U slučaju spora između poslodavca i radnika da li su „ponuđeni poslovi“ za radnika odgovarajući odlučuje specijalist medicine rada.
Utvrđivanje zdravstvene sposobnosti vrši se i pri svakom „odobravanju bolovanja“ i u slučaju upućivanja radnika tijela vještačenja sve do ocjene smanjenja radne sposobnosti.
Svaki postupak u tom smislu treba precizno i ozbiljno pripremiti i provesti.
