Termin "Liječnik cenzor" osiguranici i oštećenici vrlo često čuju u kontaktima s osigurateljima. Naravno, većini nije jasno o čemu se radi i koja je uloga te osobe u osigurateljnom poslu. Znaju samo da im referenti osiguravajućih društava svoje odluke najčešće temelje na autoritetu liječnika-cenzora, odnosno, na njegovom izvješću. Liječnik - cenzor jeste dio osigurateljne strukture, dio tzv. osigurateljne medicine. Na-ime, nekada su se za slučaj smrti ili za slučaj nesreće primale u osiguranje samo zdrave osobe. No, s vremenom je osigurateljna medicina došla do spoznaje da za rizik kojega osiguratelj uzima u pokriće nije opasna svaka bolest od koje boluje potencijalni osiguranik. Stoga su se u osiguranje primale i bolesne osobe, ali tek nakon što je liječnik osiguratelja pregledao njezinu medicinsku dokumentaciju (izvršio cenzuru, odakle mu i naziv "cenzor") ili pak pregledao nju samu. Pozi-tivno izvješće liječnika-cenzora bilo je preduvjet zaklju-čenja ugovora o osiguranju. Ponekad, ako je mana ili bolest bila značajnija, liječnik-cenzor je ocjenjivao rizičnost osiguranja takve osobe, odnosno, određivao je pod kojim uvjetima se i takva osoba može primiti u osiguranje (slučaj tzv. anormalnih rizika). Ako je našao za shodno određivao je liječnički, u pravilu, specijalistički, pregled osobe koja se želi osigurati (posebno kod visokih svota osiguranja). Budući osiguranici u ugovoru o osiguranju potpisuju klauzulu kojom ovlašćuju osiguratelja da mogu izvršiti uvid u njihovu medicinsku dokumentaciju, u dotadašnje bolesti i sl. Uvid može, u pravilu, izvr-šiti samo liječnik-cenzor. Podaci koje u tom uvidu utvrde ili sa-znaju spadaju pod liječničku tajnu, koja veže i liječnika-cenzora. U slučaju nastanka osiguranog slučaja uloga liječnika-cenzora je nezaobilazna. On će opet pregledati ozlijeđenog osiguranika, ili pak njegovu medicinsku dokumentaciju, ocijeniti ozljede i svrstati posljedice ozljeda u tablice invalidnosti koje su sastavni dio ugovora o osiguranju. S pojavom obve-znih i dragovoljnih osiguranja od odgovornosti, kad se ošte-ćeni ima pravo s odštetnim zahtjevom obratiti izravno osiguratelju, liječnik-cenzor je taj koji će ocijeniti stupanj, obim, težinu ozljeda, njihovo stanje i posljedice. Njegovo izvješće o tome jeste osnovica za naknadu štete, koju utvrđuje druga osigurateljeva osoba, u pravilu pravničkih kvalifikacija. Zdravstvena i mirovinska osiguranja nezamisliva su bez sudjelovanja liječnika-cenzora. Oni najbolje znaju medicinski dio posla u osiguranju, najkvalificiraniji su ocijeniti rizičnost neke bolesti, odrediti terapiju, način liječenja, vrste lijekova itd. Ukratko, liječnik-cenzor je osoba od povjerenja osigura-vajućeg društva. On radi za osiguratelja. No, to nipošto ne znači da može raditi što hoće. Njegov rad je omeđen s dvije vrlo važne ograde: mora poznavati ugovor o osiguranju i prava osiguranika odnosno oštećenika i mora se držati medicinske struke. Iz činjenice da je on osoba osigurateljev povjerenja slijedi zaključak da osiguranik ili oštećenik ne moraju prihvatiti njegovo mišljenje. Ako ne prihvate njegovo mišljenje preostaje im arbitraža ili pak sudski postupak. U tom postupku liječnik-cenzor nije vještak, ali može igrati ulogu osigurateljevog stručnog savjetnika. Sve troškove liječnika-cenzora, naravno, snosi osiguratelj. Liječnik - cenzor može biti u radnom odnosu s osigurateljem, a može biti i osoba samo-stalnog zanimanja, koja svoje profesionalne usluge nudi i pruža osigurateljima temeljem ugovora o suradnji. U ovom zadnjem slučaju takav liječnik-cenzor radi za više osiguratelja, iako teoretski nije isključena ni ekskluzivnost rada za jednog osiguratelja. Profesionalni liječnici-cenzori uživaju veliki ugled i njihovo mišljenje mora biti potpuno objektivno, argumentirano i u skladu s medicinsko-osigurateljnom strukom. Samo pod tim uvjetom takva mišljenja mogu biti temelj pravične odluke osiguratelja o isplati osigurane svote ili naknadi štete.