Dobro je poznato da mace dobar dio svog vremena provode u temeljitom lickanju svoga krzna. Lizanje ponekad traje doslovce satima, a maca polako i sustavno jezikom održava toaletu svojeg krzna i kože. Ovakvo "umivanje" i "pranje" smatramo normalnim pa većinu vlasnika zabrine kada ovaj ritual izostane. Upravo riječima "više se ne pere" zabrinuti vlasnici opisuju većinu stanja kada je njihova maca apatična i potištena. Ovaj simptom je dakako, nespecifičan i ne govori nam ništa o uzroku oboljenja kod mace, ali svakako predstavlja jedan od alarmirajućih znakova zbog kojih će savjestan vlasnik macu odvesti na veterinarski pregled. Ponekad je uzrok u sistemskom oboljenju, a nekada možemo naići na promjene u usnoj šupljini (jaka upala desni) zbog kojih se maca prestaje prati.
Lizanje može ići i u drugu krajnost. Tada imamo problem s macom koja se opsesivno liže, to ponekad radi vrlo grubo tako da dolazi do oštećenja i ispadanja dlake. Može doći i do promjena na koži koja postaje crvena i osuta prištićima. I ovo su simptomi koji svakako zahtijevaju veterinarski pregled. Ponekad ćemo ustanoviti da maca ima parazite (najčešće buhe) te da su one razlog pretjeranom lizanju, no problem mogu uzrokovati i razne reakcije preosjetljivosti, hormonalni poremećaji te druge bolesti kože. Kao zaseban kompleks javlja se i tzv. psihogena alopecija mačaka. U ovom slučaju uzrok pretjeranom lizanju jest stres, a tipično je da si maca u potpunosti "skine" dlaku s donjeg dijela trbuha i unutarnje strane bedara. Dakako da je ovaj oblik pretjeranog lizanja teško rješiv, jer je nama ponekad teško determinirati gdje leži uzrok stresa za macu. Dolazak novog kućnog ljubimca (novog mačića ili šteneta), odsutnost vlasnika neki su od razloga koje možemo razumjeti kao vrlo uznemirujuće za macu. No ponekad su uzroci opsesivnog lizanja za naše shvaćanje zaista bizarni dok su za mace itekako važni. Tako se može desiti da promjena pijeska u koji maca vrši nuždu ili primjerice promjena ležaja, uzrokuju negodovanje koja će maca pokazati ovakvim ponašanjem. Psihogenu alopeciju češće viđamo kod sijamskih mačaka.
Liječenje ovisi o primarnom uzroku oboljenja, o kod psihogene alopecije smo ponekad prisiljeni liječiti macu psihotropnim lijekovima, iako nismo uspjeli ustanoviti pravi uzrok njenog nezadovoljstva. Ovakav vid liječenja postaje neophodan posebno ukoliko se maca tako intenzivno liže da dolazi do ozljeđivanja kože.
Jedna od posljedica pretjeranog lizanja jest i pretjerano gutanje dlake. Zato maci obavezno dajemo lijekove koji sprečavaju formiranje dlačnih loptica u probavnom traktu, odnosno olakšavaju njihovo izbacivanje.
