Maligni melanom je najzloćudniji tumor kože i jedan od najzloćudnijih tumora uopće. Nastaje iz melanocita koji maligno alteriraju. Melanociti su pigmentne stanice koje su normalni sastavni dio kože, ali se nalaze i u sluznicama dišnog i probavnog sustava, moždanim ovojnicama, pa čak i u limfnim čvorovima. Stoga su sve navedene lokalizacije moguće kao primarna sijela ove bolesti, premda je melanom najčešći na koži. U posljednjih nekoliko desetljeća učestalost melanoma je u značajnom porastu. Broj novootkrivenih bolesnika se udvostručava svakih 7-10 godina u većini europskih zemalja. Do danas nije poznat pravi uzrok nastanka malignog melanoma. Epidemiološka istraživanja pokazuju da se melanom javlja češće u ljudi svijetle puti, kose i očiju te u ljudi koji imaju veliki broj pigmentiranih kožnih lezija po cijelom tijelu .Prema mišljenju mnogih autora sunčevo svjetlo ima važnu ulogu u nastajanju melanoma. U novije vrijeme sve se više ističe pojam tzv. "rekreacijskog sunčanja", koje podrazumijeva prekomjerno izlaganje sunčevim zrakama vikendom te za vrijeme godišnjih odmora. Melanom najčešće nastaje u dobi između 20-60. godine života. i može se javiti i ispod nokta, između prstiju, na vlasištu, sluznicama gornjih dišnih puteva, usne šupljine, rodnice, debelog crijeva i mokraćne cijevi. Simptomi, na koje bi trebalo obratiti pozornost: 1. Relativno brzo povećanje i rast madeža. 2. Promjena boje postojećeg madeža (tamnosmeđa, crna, plava, a katkad i crvena). Pigmentacija postaje neravnomjerna. 3. Nepravilnosti rubova i uzdignutost madeža. Benigni madeži su u pravilu oštro ograničeni. U uznapredovalim stadijima javlja se promjena konzistencije (smekšanje i drobljivost), pojava ranica na madežu i krvarenje te povećavanje limfnih čvorova u okolini primarnog tumora. Maligni melanom najčešće metastazira u regionalne limfne čvorove. Stoga je određivanje tzv. "limfnih čvorova stražara" vrlo vrijedna dijagnostička metoda koja je u posljednjih nekoliko godina etablirana u svih bolesnika s postavljenom dijagnozom melanoma. Odgovarajuća kirurška ekscizija daje visoke postotke petogodišnjeg preživljenja (i do 90%). Općenito je prihvaćeno da je kontraindicirano traumatiziranje lezije sumnjive na melanom, a u to se ubraja i citopunkcija. Stoga je biopsija uz histološku potvrdu jedina metoda i najbolji način za postavljanje dijagnoze malignog melanoma. Nakon patohistološke potvrde potrebna je uglavnom široka ekscizija (izrezivanje) primarnog tumora do u zdravo tkivo. Melanom je tumor osjetljiv na kemoterapiju i zračenje (kemo- i radiorezistentan). Sa zanimanjem se očekuju rezultati najnovijih imunoterapijskih studija s interferonom te rezultati primjene tumorskih cjepiva. Za sada rana dijagnoza melanoma i njegovo odgovarajuće liječenje daju bolesniku najveće izglede za dug i normalan život. Stoga je vrlo važno zapamtiti da svaku pigmentiranu kožnu leziju treba smatrati tumorom dok se ne dokaže suprotno!