U braku sam 30 godina i sada me suprug ostavio i traži rastavu. Za vrijeme braka osiguravala sam mu sve uvjete kako bi uspio postići zavidnu karijeru i uspio je. Čim je to postigao, napustio me. Njegov je osobni dohodak 17.000 kn mjesečno, a ja sam u mirovini sa 2.030 kn. Zajedničku kuću ćemo podijeliti. Imam li pravo na uzdržavanje s obzirom na mala primanja? Može li se tražiti naknada za 30 godina pranja, peglanja, kuhanja, čišćenja zahoda za njim?
U postupku razvoda braka, pa sve do okončanja postupka pred sudom, slobodni ste istaknuti zahtjev za uzdržavanjem od strane bivšeg bračnog druga. Obiteljski zakon u članku 217. propisuje obvezu uzdržavanja bračnog druga koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti. Neimanje dovoljno sredstava za život u naravi bi značilo da jedan od bračnih drugova ili uopće nema primanja odnosno zarade ili je ona tako mala da je nedostatna za njegove potrebe, a ostalu imovinu ili nema ili mu ona ne nosi nikakve konkretne prihode (najamnina, zakupnina). S obzirom na sve što ste naveli u svom pitanju, svakako istaknite predmetni zahtjev, a sud će utvrditi potrebne okolnosti o Vašim primanjima i imovini.
Zahtjev se može odbiti ako sud utvrdi da ne ispunjavate zakonske uvjete za uzdržavanje ili da bi isto predstavljalo očiglednu nepravdu za drugog bračnog druga. Uzdržavanje se najčešće vremenski ograničava na godinu dana, a može se podnijeti zahtjev za produljenje istoga. Uzdržavanje prestaje ako sklopite novi brak ili izvanbračnu zajednicu. Ako se povećaju Vaša primanja, može se tražiti smanjenje ili prestanak obveze uzdržavanje.
Glede drugog dijela Vašeg pitanja, koje se odnosi na eventualni obveznopravni zahtjev za naknadu za Vaš veći doprinos za vrijeme trajanja bračne zajednice, moram istaknuti kako on nema uporišta u zakonskim odredbama. Naime, bračni drugovi svojim zajedničkim radom doprinose povećanju svoje zajedničke imovine, bračne stečevine, no, naravno da je gotovo nemoguća situacija u kojoj oba bračna druga doprinose u posve jednakim omjerima u tu imovinu i zajednicu. Međutim, kako je brak zajednica koja počiva i na osnovnom načelu jednakosti i ravnopravnosti žene i muškarca, zakonodavac je bračnu stečevinu uredio kao suvlasništvo bračnih drugova u istim omjerima, svakoga u jednoj polovici. Ipak, samim bračnim drugovima je ostavio mogućnost drugačijeg uređenja prije, za vrijeme i nakon okončanja bračne zajednice. Stoga, ako smatrate svoj doprinos značajno većim, razliku bi najuputnije bilo realizirati unutar sporazuma koji sa suprugom postignete oko diobe zajedničke imovine.
