Radničko vijeće mogu birati radnici kod poslodavca koji zapošljava više od dvadeset zaposlenih

 

          Zakon o radu „N.N“ 93/14, 127/17. u brojnim odredbama uređuje mjesto i nadležnosti radničkog vijeća u uređivanju, ostvarivanju prava i obveza na radu kako u individualnim tako i u kolektivnim radnim odnosima. Radničko vijeće mogu birati radnici kod poslodavca koji zapošljava više od dvadeset zaposlenih. To se ne može realizirati u državnoj upravi. Na taj način radnici sudjeluju „u odlučivanju o pitanjima u vezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima…“ (članak 140. Zakona o radu).

          Radničko vijeće bira se „na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem“. Broj članova utvrđuje se prema broju radnika (od jednog do devet predstavnika, sve tako da se rad poslodavca koji zapošljava preko tisuću radnika „za svakih započetih tisuću radnika povećava se broj članova radničkog vijeća za dva“.

          Odnosi između radničkog vijeća i poslodavca uređuju se sporazumom (članak 143. st.4. Zakona o radu).

          Pored brojnih pitanja iz ovlaštenja i drugim pitanjima važnim za rad radničkog vijeća, naglašavaju se ona koja se odnose na pravilnik o radu. Napominje se da je poslodavac koji zapošljava više od dvadeset radnika obvezno donosi pravilnik o radu. Ostali poslodavci, bez obzira što nemaju tu obvezu treba da koriste mogućnosti i da autonomno urede prava, obveze i odgovornosti na radu u skladu sa Zakonom. O donošenju pravilnika o radu poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem, kako to propisuje Zakon (članak 27.st.1. Zakona o radu). Po članku 155. Zakona o radu može tužiti i biti tuženo na temelju ovlasti koje ima po Zakonu o radu. To se odnosi i na sporove u vezi pravilnika o radu. Radničko vijeće može biti utemeljeno na razini pojedine organizacijske jedinice i kao glavno radničko vijeće.

          U jednom sudskom sporu, radničko vijeće je tužilo poslodavca, a tužbeni zahtjev se odnosio da poništi pravilnik o radu u cijelosti. Postupak je vođen u prvom stupnju pred općinskim sudom i po žalbi, u drugom stupnju pred županijskim sudom. Prvostupanjski sud odbio je tužbu radničkog vijeća i nije poništio pravilnik o radu. Županijski sud je uvažio žalbu radničkog vijeća i proglasio „sporni“ pravilnik o radu ništetnim u cijelosti.

           U obrazloženju presude, pored ostalog piše:

-              Poslodavac je donio pravilnik o radu bez prethodnog savjetovanja s radničkim vijećem;

-              Radničko vijeće, bez obzira na to da li je izabrano na razini poslodavca ili njegovog dijela, nadležno je da štiti prava i dužnosti radnika bez obzira na razinu na kojoj su izabrani, a pravilnik o radu donesen je za sve radnike tuženog poslodavca.

          U odredbama članka 27. Zakon o radu propisuje postupak donošenja pravilnika o radu. Poslodavac „se mora savjetovati s radničkim vijećem“, o donošenju pravilnika o radu. Međutim, to nepoštivanje te odredbe nije propisano kao prekršaj poslodavca. Zakon je omogućio da se može voditi postupak za ocjenu zakonitosti postupka donošenja pravilnika o radu.

          U pravilniku o radu „mora se naznačiti dan stupanja na snagu“ (članak 27.st.2. Zakona o radu). Pravilnik o radu mora se objaviti, a „ne može stupiti na snagu prije isteka roka od osam dana od dana objave“, u skladu s pravilnikom ministra nadležnog za rad. Radničko vijeće pazi na poštivanje pravilnika o radu, a „ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća…“ (članak 153. Zakona o radu).