Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). To je odredba članka 81. Zakona o radu “N.N” 93/14.
Propisi nejedinstveno definiraju pojam plaće pa je uputno to primjenjivanje kada se na konkretan slučaj primjenjuje taj propis. Tako, Zakon o radu u članku 91.st.3. definira ovako: “Pod plaćom se…. Podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste, koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljen rad”. Tako npr. može se zaključiti da je i božićnica plaća.
Polazište je u ugovoru o radu koji je osnov za radni odnos, kao pravni odnos prava, obveza i odgovornosti kako poslodavca tako i radnika. To je osnov i za plaću, ali i za druge troškove vezane uz obavljanje rada. Troškove snosi poslodavac jer radnik u radnom odnosu ne snosi nikakve troškove. Poslodavac, pored ostalog radniku isplaćuje troškove putovanja na službenom putu (prijevoz, smještaj, dnevnica kao povećani trošak i dr.) i slično. Sve ostalo, osim naknade troškova, predstavlja plaću. Božićnica je primanje u novcu, svojevrsna naknada za rad za cijelu godinu.
Ima poslodavaca, po naravi posla koji radniku plaćaju troškove smještaja, davanje službenog auta na korištenje, plaćanja ljetovanja itd. besplatno ljetovanje je primanje u naravi i predstavlja naknadu za rad, jer to nije pokriće troškova poslovanja koje snosi poslodavac. I to treba da se računa u naknadu za godišnji odmor.
U praksi se dešava da radnik nije radio tri mjeseca (nije primao plaću) prije odlaska na godišnji odmor. U tom slučaju u osnovicu za utvrđivanje naknade plaće za godišnji odmor trebala bi se uzeti ona plaća koju bi radnik primio da je radio, onako kako je ugovorena. Pri tome se ne uzima ono što radnik de facto nije realizirao, kao npr. rad nedjeljom (jer nije radio), prekovremeni rad i slično. To važi i za davanje razmjernog godišnjeg odmora.
Naknada plaće za godišnji odmor isplaćuje se na način i u rokovima kako se isplaćuje plaća, dakle do 15tog u idućem mjesecu. Nema obveze da se naknada isplaćuje unaprijed iako je to dobro i to čine poslodavci. O tome poslodavac radniku daje ispravu, pa i ako ne isplati naknadu riječ je o ovršnoj ispravi, sve u roku od 15. dana. Suprotno ponašanje poslodavca predstavlja prekršaj.
