Postupak prijave ozljede na radu ne smije se zanemariti, jer se na temelju njega dokazuje da je radnik pretrpio ozljedu na radu,a onda i visina štete po tom osnovu
Naknada štete u radnim odnosima vrlo je važno i složeno pitanje, kako za poslodavca, tako i za radnika. Najvećim dijelom to je uređeno Zakonom o radu (NN 149/09 i 61/11) te Zakonom o zaštiti na radu (NN 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08 i 116/08). Za provođenje postupka važno je poznavanje Zakona o obveznim odnosima, jer oba navedena zakona upućuju na njega kad je u pitanju odgovornost poslodavca za naknadu štete radniku (NN 35/05).
Šteta može biti imovinska i neimovinska.
Radnik odgovara poslodavcu za štetu samo ako je štetu počinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.
Poslodavac odgovara za štetu radniku i po osnovi krivnje (subjektivna odgovornost) i po osnovi objektivne odgovornosti za opasnu stvar i za opasnu djelatnost. Ovo posebice dolazi do izražaja u slučaju ozljede na radu, profesionalne bolesti ili druge bolesti u vezi s radom. Ako je nastala šteta, radnik koji je štetu prijavio obraća se poslodavcu sa zahtjevom za naknadu štete (dokazujući osnov i visinu štete koju zahtijeva). Na radniku je teret dokazivanja da je šteta nastala na radu ili u vezi s radom. Kada se radi o opasnoj stvari, odnosno opasnoj djelatnosti, u pravilu se provodi vještačenje. Kada poslodavac odgovara za opasnu stvar odnosno opasnu djelatnost, njegova odgovornost za štetu se pretpostavlja. Mora dokazati da je šteta posljedica više sile ili krivnje radnika ili da je za to kriva treća osoba da bi se oslobodio odgovornosti . U suprotnom, radniku pripada naknada štete, pa ako nema sporazuma o tome, slučaj rješava sud, što je i najčešće.
Kada je u pitanju postupak naknade štete po osnovi ozljede na radu, posebno je važan postupak prijave ozljede na radu koju ispunjava poslodavac (odnosno njegove stručne službe, stručnjak zaštite na radu ili za to zadužene/odgovorne osobe) po preciznom propisu uz pomoć liječnika, specijalista medicine rada, a u tome sudjeluje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Taj postupak se ne smije zanemariti, jer se na temelju njega dokazuje da je radnik pretrpio ozljedu na radu, a onda i visina odštete po tom osnovu. Dakako, zahtijeva se medicinska i druga dokumentacija. Sve to može biti dugotrajno zbog liječenja i rehabilitacije i zahtijevanog potraživanja za neimovinsku štetu (bol, strah, invalidnost i sl. ). To se odnosi i na dokazivanje profesionalne bolesti, za što postoje vrlo strogi propisi.
Poslodavac ne odgovara samo za radnika u radnom odnosu, već i za druge osobe koje rade za njega ili borave u njegovom prostoru i prostorijama za koje je odgovoran ( volonteri, učenici, studenti i dr.).
