Radnik koji pretrpi ozljedu na radu može, tražiti naknadu imovinske (materijalne) i neimovinske (nematerijalne) štete. Neimovinske se odnose na duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenog straha, troškova liječenja, prijevoza, tuđe pomoći i njege i dr. materijalni (imovinski) zahtjevi su mjerljivi, konkretniji i evidentniji. Naknada štete u ovakvim slučajevima, u pravilu se izražava u novčanom obliku.

U odlukama sud priznaje kamate i odgovarajuće troškove spora.

Za ove i ovakve odnose bitno je:

– da je radnik (radnica) u vrijeme ozljede na radu bio u radnom odnosu (na određenom radnom mjestu);

– da je radnik obavljao poslove i zadatke radnog mjesta u prostoru odnosno prostorijama poslodavca;

– da je u skladu sa Zakonom o radu proveden postupak utvr­đivanja činjeničnog stanja;

– da je dokumentacija i drugi dokazni materijal prezentiran i dostupan kako poslodavcu tako i radniku.

Činjenicu ozljede konstatira i liječnik specijalista medicine rada u prostoru ili prostorijama koji su pod nadzorom poslodavca. Stručnjak zaštite na radu, ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i predstavnik radnika za zaštitu na radu prisustvuju utvrđivanju činjeničnog stanja pa i činjenicu da li je povrijeđeni radnik svojim ponašanjem “doprinio” ozljedi.
Poslodavac odgovara za ozljedu na radu po principu objektivne odgovornosti, a ne po principu krivnje. U pitanju je princip uzročnosti, a može nastati i na radu i u vezi s radom (bitno je da je nužno za obavljanje poslova radnika).

U sudskoj praksi postoje slučajevi da su se ozljede na radu desile i u dvorištu tvornice, pa i u tom slučaju postoji “povećani rizik opasnosti” ozljeđivanja, a poslodavac ih mora održavati, pa poslodavac odgovara za štetu ako ne održava dvorište koje njemu pripada, a radnici ga koriste, pogotovo ako je to moguće dovesti u uzročno – posljedičnu vezu s ozljedom radnika na radu.

Propisi o zaštiti na radu zahtijevaju od poslodavca da otkloni ili smanji opasnost i spriječi nastanak ozljede. Zaleđena dvorišta predstavljaju opasnu stvar pa poslodavac za ozljedu radnika na radu odgovara po principu uzročnosti.

Kada sud utvrdi tužbeni zahtjev osnovanim onda je dužan utvrditi visinu službenog zahtjeva. To, u slučaju ozljede na radu, ne može utvrditi sam sud bez vještačenja (i vještaka). Naknada materijalne štete je manje složeno. Lakše se procjenjuje i dokazuje.