Kada radnik daje poslodavcu otkaz ugovora o radu kojega su zaključili mora poštivati otkazni rok ali ne mora navoditi razlog tome otkazu. To se odnosi samo kada radnik daje redoviti otkaz ugovora o radu, ali ne i koda je u pitanju izvanredni otkaz ugovora o radu. U tom slučaju radnik mora napisati (navesti) činjenice (podatke) kojima obrazlaže izvanredni otkaz ugovora o radu.
Ako radnik nema ili ne navede razlog za otkaz ugovora o radu poslodavac može putem suda postaviti dva tužbena zahtjeva: zahtjev za naknadu štete i zahtjev da sud utvrdi da je otkaz neosnovan pa se radnik vraća na posao. Ovaj drugi dio tužbenog zahtjeva je sporan jer radnik ne može biti prisiljen da se vrati u radni odnos koji treba biti manifestacija volje u tom ugovornom pravnom odnosu. Dovoljna je eventualna naknada štete koju poslodavac trpi jer radnik nije odradio propisani ili ugovoreni otkazni rok.
Poslodavac mora imati opravdani razlog za otkaz bez obzira da li daje redoviti ili izvanredni otkaz ugovora o radu.
Da bi radnik mogao tražiti sudsku zaštitu od nezakonitog otkaza ugovora o radu mora prethodno, u skladu s odredbama članka 133. Zakona o radu, zatražiti internu zaštitu povrijeđenog prava na otkaz ugovora o radu. Bitno je da radnik poštuje rok od 15 dana od dana kada primi odluku o otkazu od poslodavca uloži pisani zahtjev za zaštitu prava. Ako u roku od 15 dana poslodavac ne odgovori radniku na njegov zahtjev njemu preostaje da u navedenom roku od 15 dana digne tužbu pred sudom i da zahtijeva zaštitu povrijeđenog prava.
Zakon propisuje da se računanje rokova za tužbu posebno ima primijeniti ako je Zakonom, Kolektivnim ugovorom ili Pravilnikom o radu predviđeno da se prije tužbe sudu provede postupak mirnoga rješenja spora, pa će u tom slučaju rok od 15 dana početi da se računa od dana okončanja toga postupka.
Zaštitu povrijeđenog prava pred sudom ne može tražiti radnik koji prethodno nije podnio navedeni zahtjev poslodavcu. To se odnosi na sve radnike pa i na one u radnom odnosu na određeno vrijeme, na radnike koji su temeljem ugovora upućeni na rad u inozemstvo kao i na radnike na koje se ne primjenjuje niti jedan kolektivni ugovor.
Propuštanje rokova radnik se izlaže trošku jer će u slučaju tužbe sudu taj sud tužbu odbiti.
Kada se radnik odluči da digne tužbu jer smatra da je dobio nedopušteni otkaz, u tužbenom zahtjevu treba tražiti da otkaz nije dopušten, da radni odnos nije prestao i da sud da nalog poslodavcu da radnika vrati na posao.
Ako i kada sud utvrdi da otkaz ugovora o radu koji je predmet spora nije dopušten on zapravo konstatira protupravno ponašanje poslodavca i to pravno stanje ima konstitutivni karakter i učinak. Dati otkaz ugovora o radu po sudskoj odluci je ništetan. Radni odnos se vraća u stanje u kome je bio prije nego što je poslodavac donio odluku.
Radniku pripadaju sva prava kao da otkaza nije ni bilo (priznavanje radnog staža, naknade plaće i dr.).
