Putem suda se rješava malo takvih slučajeva. Žrtve diskriminacije nerado ulaze u takve sporove i ne žele se obraćati sudu zbog neugodnosti i neizvjesnosti, kao i zbog odmazde i sl.
Diskriminacija je stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po jednoj ili više diskriminacijskih razloga (osnova): temeljem rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, vjere, jezika, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovinskog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, radnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama i sl.
To je uređeno Zakonom o suzbijanju diskriminacije “N.N” 85/08 i 112/12.
Diskriminacija može biti izravna i neizravna. Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobu u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporednoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.
Putem suda se rješava malo takvih slučajeva. Žrtve diskriminacije nerado ulaze u takve sporove i ne žele se obraćati sudu zbog neugodnosti i neizvjesnosti, kao i zbog odmazde i sl. Tu ima uznemiravanja, spolnog uznemiravanja, poticanja na diskriminaciju i dr.
Kada je u pitanju neizravna diskriminacija bitno je da postoji neravnomjerni učinak, nepovoljan položaj (učinak) na osobu koja tvrdi da je diskriminirana. Na upit to treba djelovati nepovoljno. U sudskim sporovima, neizravna diskriminacija prema radniku odnosno radnici može biti u propisivanju dužine staža, rasporeda radnog vremena, službenih putovanja, prekovremeni rad i slično, ali se objektivno ne mogu opravdati. To može biti i način određivanja plaće za radnike i radnice. Sud mora pružiti zaštitu onome tko tvrdi da je diskriminiran. Teret dokazivanja je na poslodavcu.
