Neka ograničenja ugovaranja u radnom odnosu

Zakon o radu „N.N“ 147/ 09, 61/11,82/12 i 73/13 od­re­đuje slobodu ugovaranja u radnom odnosu. Mogu se ugovarati uvjeti rada samo ako su povoljniji za radnika, a za manje samo ako zakon to izričito predviđa. Ugovo­rom o radu mogu se ugovarati samo povoljniji uvjeti za radnika. To se odnosi i na sporazum između rad­nič­kog vijeća i poslodavca. Pra­va radnika ne mogu se uma­njivati niti kolektivnim ugo­vorom. Zakon o radu ure­đuje najnižu razinu pra­va radnika u radnom odnosu, pa je logično da se dru­gim propisom te razine može povoljnije za radnika riješiti. To se može odnositi na plaću, godišnji odmor, pla­ćeni dopust i sl. Povolj­nije se odnosi i na uvjete rada, pre­kovremeni rad, rad noću, blagdanima i dr. Ta i druga prava uređuju se i primje­njuju samostalno.

Međutim, primjena po­volj­nijeg prava za radnika ograničena je u Zakonom od­ređenim slučajevima. Ta­ko, npr. Ugovor o radu sklapa se uvijek kada narav posla upućuje na to pa ne dolazi u obzir druga vrsta ugovora, bez obzira što bi se tako dogovorili radnik i poslodavac (npr. Ugovor o djelu, ugovor o mandatu, ugovor o punomoći). Radnik je uvijek fizička osoba koja za poslodavca obavlja rad osobno i za plaću, propisanom radnom vremenu, po uputama i pod nadzorom poslodavca koji može biti pravna i/ili fizička osoba. Ugovor o radu može sklopiti fizički sposobna osoba koja ispunjava fizičke, stručne i druge uv­jete i poslovno je sposobna. To ne može biti osoba mlađa od 15 godina.

No, ne treba o tome olako odlučivati, jer ima u praksi slučajeva gdje poslodavac angažira i nekoliko mjeseci nezaposlenu osobu koja nije obrtnik niti se bavi samo­stalnim zanimanjem, a ima sklonosti za slikarstvo, ki­parstvo i slično, pa mu ovaj za određenu u pravilu ugovorenu zaradu (naknadu) radi u njegovim prostorijama od­ređeni rad (sliku, kip i sl.). To nije radni odnos. To je au­torski rad (djelo) i to je ugo­vor obveznoga a ne radnoga prava.