Medicina je vrlo uporna u propagiranju nekih teza, za koje je lako dokazati da nisu točne. Ili su samo djelomično točne. Ili su formulirane na način, da dovode u zabludu. (Motivi za takvo postupanje su poznati: poticanje upotrebe lijekova i traženje alibija za velika ulaganja u medicinsku znanost.) Nevolja je u tome što su mnoge netočne (ili djelomično točne) informacije uhvatile duboke korijene, PA SE O NJIMA SKORO VIŠE I NE RASPRAVLJA. Jer je to "sigurno" tako. U ovom i u nekoliko slijedećih priloga ukazat ću samo na osnovne zablude. Sasvim na kraju, bit će više riječi o trenutno najaktuelnijoj zabludi-zoni, čudesnom stilu života s (nažalost) razarajućim učincima. No, pođimo redom… MEDICINA JE NEVJEROVATNO NAPREDOVALA, PA JE DANAŠNJI ŽIVOTNI VIJEK ZNATNO DUŽI NEGO PRIJE, RECIMO, STOTINU GODINA. Nemojte biti sigurni da je ovo baš sasvim točno. Ako mislite da su lijekovi, cjepiva, kirurgija i sve napredniji uređaji garancija dugog života, mogli bi se jako razočarati. ZAŠTO ONDA RIJETKI DOŽIVE STOTINU GODINA, IAKO JE LJUDSKO TIJELO FORMIRANO I ZA DALEKO VEĆU STAROST? Dobro, o tome se može raspravljati. (Zagađenja, stres i loše genetske osobine su uobičajni, dežurni krivci.) No, glasovi "s vrha" su vrlo prodorni: "Zar ne znaš da su naši preci umirali mladi? Zar ne znaš da su ih kosile bolesti, kakvih danas, zaslugom medicine, više nema? Kako možeš negirati notornu činjenicu da nam je napredak nauke podario na desetke godina duži život? LIJEKOVI SU NAS OSLOBODILI GROZNIH BOLEŠTINA I TI TO OČITO NE ŽELIŠ VIDJETI!" Samo polako, ima i druga strana medalje… Postoje dva detalja, na koje treba ukazati. Prvo, razlika u životnom vijeku je neupitna, ALI MOŽDA GOLI PODATAK BAŠ I NE ZNAČI ONO ŠTO VI OČEKUJETE. Drugo, bolesti koje kose živote su se, očito, izmijenile. Isčitavajući američke statistike za razdoblje 1880-1980, uočava se produljenje života od 23 godine. Impresivno? Samo dok se ne izvrši preciznija analiza. Naime, RANIJA VISOKA SMRTNOST DOJENČADI I VISOKA SMRTNOST MAJKI KOD PORODA GLAVNI SU KRIVCI ZA KRAĆI ŽIVOT. (Smrtnost dojenčadi danas je 15 puta manja nego prije 100 godina.) Ni na kraj pameti mi nije zanemarivanje velikog napretka u preživljavanju novorođene djece. No, da li je to (skoro) sve? Naime, OČEKIVANA DULJINA ŽIVOTA OSOBE STARE 45 GODINA DANAS JE SVEGA 6 GODINA VEĆA NEGO PRIJE 100 GODINA. Razlika baš i nije velika. Čudno, u proteklom razdoblju savladane su mnoge bolesti, od kojih se listom umiralo. Da spomenem samo neke: kolera, žuta groznica, tuberkuloza, kuga. Pa onda cjepiva, antibiotici i poboljšani sanitetski uvjeti. Čovjek bi očekivao puno više od 6 godina "dodatka". Nažalost, istovremeno se promijenio način ishrane. (Volite li McDonalds ili zonu?) Znate, prije se samo aristokracija prežderavala mesom i sirom. Ostali su jeli više "sirotinjsku" hranu. A meso možda jednom tjedno, ako i tada. Znate li čemu je služilo mlijeko? PREHRANI TELETA, NARAVNO. Fast food je sasvim moderna tekovina. A bilo bi bolje da nikada nije ni došla. Sav košmar od hrane donio je srčane bolesti, dijabetes i rak. Zbog toga je i napredak u životnom vijeku tako skroman. (Izgubio se u pogrešnom zalogaju.) Ruku na srce, i taj "dodatak" je samo umjetno krpanje u starijim godinama. Činjenica je da je i statistika nemoćna u razotkrivanju svega što se izmijenilo. Možda se ništa više neće vratiti, a možda ćemo jednog dana i moliti da se vrati. Nastavak teme u siječnju: opasnosti od manjka bjelančevina, kontraverze oko biljnih proteina, riža i debljanje, dobra i loša ulja, zona kao bijeg od stočne dijete, usklađivanje proteinskim praškom, biti šlang uz šniclu veličine stisnute šake… Slijedeći put: Haj, haj, zonu mi daj!