Prema Zakonu o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redovni otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
Zakon o radu, pored ostalog, propisuje puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, ali dozvoljava da se radni odnos zasnuje i s radnim vremenom kraćim (manjim) od punoga radnoga vremena. To se posebno dešava kod poslodavaca koji imaju potrebu za radnikom s pola radnoga vremena ili kraće. To mogu biti poslodavci i pravne i fizičke osobe, istina češće kod pravnih osoba (trgovačkih društava, ustanova ili tijela uprave).
U sudskoj praksi nije sporno da se kod prestanka radnog odnosa, odnosno otkaza ugovora o radu moraju primijeniti isti osnovni postupci bez obzira na određeno odnosno ugovoreno trajanje radnog vremena.
Prema Zakonu o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redovni otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
Zakon o radu, u odredbama članka 112. Obvezuje poslodavca koji otkazuje radniku ugovor o radu da obrazloži valjani razlog, odnosno opravdani razlog za taj otkaz.
Bitno je da je stav suda da nema razlike u otkazu ugovora o radu radniku koji radi s punim odnosno nepunim radnim vremenom.
Što se drugih prava tiče radnik koji radi u radnom vremenu s manje od punog radnog vremena ima plaću srazmjernu tome radu, ali ima pravo na odmore, dopuste, zaštitu na radu, obrazovanje i drugo kao i radnici s punim radnim vremenom.
