Prema Zakonu o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redovni otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).


Zakon o radu, pored os­talog, propisuje puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, ali dozvoljava da se radni odnos zasnuje i s radnim vreme­nom kraćim (manjim) od punoga radnoga vremena. To se posebno dešava kod poslodavaca koji imaju pot­rebu za radnikom s pola radnoga vremena ili kraće. To mogu biti poslodavci i pravne i fizičke osobe, istina češće kod pravnih osoba (trgovačkih društava, usta­no­va ili tijela uprave).

U sudskoj praksi nije sporno da se kod prestanka radnog odnosa, odnosno otkaza ugovora o radu mo­raju primijeniti isti osnovni postupci bez obzira na od­ređeno odnosno ugovoreno trajanje radnog vremena. 

Prema Zakonu o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redovni otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slu­čaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog pos­la zbog gospodarskih, teh­ničkih ili organizacijskih raz­loga (poslovno uvjetovani otkaz).

Zakon o radu, u odred­bama članka 112. Obvezuje poslodavca koji otkazuje radniku ugovor o radu da obrazloži valjani razlog, od­nosno opravdani razlog za taj otkaz.

Bitno je da je stav suda da nema razlike u otkazu ugovora o radu radniku koji radi s punim odnosno nepunim radnim vremenom. 

Što se drugih prava tiče radnik koji radi u radnom vremenu s manje od punog radnog vremena ima plaću srazmjernu tome radu, ali ima pravo na odmore, do­puste, zaštitu na radu, obrazovanje i drugo kao i radnici s punim radnim vremenom.