Noćni je rad od 22 sata navečer do 6 ujutro, a u poljoprivredi od 22 do 5 ujutro. U bilo kojem dijelu toga vremena, pa makar jedan sat, ima se smatrati rad noću ( npr. od 22.00 -24.00).

Zakon o radu definira “noćnog radnika” kao onaj koji po svom dnevnom rasporedu radnog vremena redovito radi najmanje tri sata u vremenu noćnog rada ili koji tijekom uzastopnih 12 mjeseci radi najmanje trećinu svog radnog vremena u vremenu noćnog rada.

Rad noću je poseban napor radnika pa je Zakonom o radu posebno reguliran. Utvrđena je posebna zaštita noćnih radnika. Autonomnim općim aktima može se to povoljnije urediti za radnika.

Za maloljetnike zaposlene u industriji noćni rad je od 19 do 7 sati, a za maloljetnike zaposlene izvan industrije od 20 do 6 sati. Posebnim pravilnikom ministar nadležan za rad propisuje što se, u tom smislu smatra industrijom.

Ograničenja noćnog rada su propisana: Noćni radnik ne smije tijekom razdoblja od 4 mjeseca u noćnom radu raditi duže od 8 sati tijekom svakih 24 sata; ako je noćni radnik izložen na noćnom radu opasnosti ili teškom fizičkom i mentalnom naporu, poslodavac je takvom radniku dužan utvrditi raspored radnog vremena tako da ne radi više od 8 sati tijekom razdoblja od 24 sata u kojem radi noću. Npr. 3 sata noću a 5 sati danju ili 4 sata noću a 4 sata danju. Takvom radniku ne može se odrediti prekovremeni rad; preraspodjela radnog vremena suprotno navedenom ograničenju. Uz to moraju se poštivati odredbe o odmorima.

Poslodavac može punoljetnom radniku odrediti i noćni rad i drukčije od opisanog, u slučaju:

- Ako je nužno zbog udaljenosti između mjesta rada radnika i njegova prebivališta ili udaljenosti između različitih mjesta rada radnika;

- Ako se radi o djelatnosti zaštite osobe i imovine kada obavljanje zahtjeva stalnu prisutnost;

- Ako se radi o djelatnosti pružanja usluga ili proizvodnje u neprekinutom trajanju…. - Rad u poljoprivredi, turizmu, poštanskim uslugama; željeznički promet i u slučaju više sile.

Posebno pitanje je noćni rad u smjenama na istim poslovima i na istom radnom mjestu. U tom slučaju poslodavac mora osigurati izmjenu smjene tako da radnik u noćnoj smjeni uzastopce radi najduže jedan tjedan.

Poslodavac ima posebne obveze prema noćnim i smjenskim radnicima: posebna organizacija rada prilagođena radniku; sigurnosni i zdravstveni uvjeti u skladu s naravi posla koji se obavlja noću ili u smjeni.

Posebna sredstva zaštite i prevencije moraju se koristiti u noćnom i smjenskom radu, dostupne u svako doba.

To se odnosi i na posebne zdravstvene preglede sukladno posebnom propisu ( o zaštiti na radu i zaštiti zdravlja) a troškove tog liječničkog pregleda snosi poslodavac. To je općenit zahtjev, a poseban je onaj za radnika koji noću radi na poslovima s posebnim uvjetima rada. Samo nakon obavljenog specijalističkog pregleda radnik može biti raspoređen za rad u noćnoj smjeni.

Inače, ima radnika kod poslodavca koji povremeno rade noću, ali ne tako da se smatraju noćnim radnicima (nema unaprijed određenog rasporeda najmanje tri sata rada noću). To su oni koji rade noću neredovito, povremeno, hitne zamjene noćnog radnika i sl.

Primarna svrha propisa o noćnom radu i noćnom radniku jeste zaštita zdravlja radnika. No, pored toga noćni rad treba posebno platiti; računati kao osnov za duže trajanje godišnjeg odmora i druga prava.