Prema Zakonu o radu, „noćni rad je rad radnika kojeg, neovisno o njegovom trajanju, obavlja u vremenu između dvadeset i dva sata uvečer i šest sati ujutro idućeg dana, a u poljoprivredi između dvadeset dva sata uvečer i pet sati ujutro idućeg dana… ako drukčije nije određeno“
Radno vrijeme je ono vrijeme koje radnik provodi na radu i za to vrijeme dužan je biti na raspolaganju poslodavcu, na onom mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju. Radno vrijeme dijeli se prema oblicima rada: puno radno vrijeme, rad duži od punog radnog vremena (prekovremeni rad i preraspodjela radnog vremena), rad sa skraćenim radnim vremenom, rad s nepunim radnim vremenom i rad s fleksibilnim radnim vremenom, i prema razdoblju obavljanja: dnevni rad i noćni rad.
Prema Zakonu o radu (NN 149/09 i 61/11), članak 48. st. 1-4: „Noćni rad je rad radnika kojeg, neovisno o njegovom trajanju, obavlja u vremenu između dvadeset i dva sata uvečer i šest sati ujutro idućeg dana, a u poljoprivredi između dvadeset dva sata uvečer i pet sati ujutro idućeg dana… ako drukčije nije određeno.“
U zaštitu na radu spada i posebna zaštita od noćnog rada utvrđena u odredbama članka 48. st. 2. Zakona o radu: „Za maloljetnike zaposlene u industriji, rad u vremenu između dvadeset sati uvečer i sedam sati ujutro idućeg dana, smatra se noćnim radom“ , a „za maloljetnike zaposlene izvan industrije, rad u vremenu između dvadeset sati uvečer i šest sati ujutro idućeg dana smatra se noćnim radom.“ Što se smatra industrijom u smislu ove zaštite propisuje ministar nadležan za rad u Pravilniku o djelatnostima koje se smatraju industrijom (NN 67/10).
Zakon o radu zabranjuje noćni rad trudnicama i maloljetnicima, s izuzecima u određenim slučajevima. Što se trudnica tiče, „poslodavac ne smije odrediti noćni rad trudnici, osim ako trudnica takav rad zatraži i ako je ovlašteni liječnik ocijenio da noćni rad ne ugrožava njezin život ili zdravlje, kao ni život ili zdravlje djeteta.“
Poseban režim noćnog rada maloljetnika je nužan, ali ima slučajeva da je „privremeno prijeko potreban“ takav rad. U praksi se postavlja pitanje naukovanja učenika za zanimanja u kojima se radi noću (pekari npr.), pa se posebnim propisima uređuju te djelatnosti.
Propisan je još jedan uvjet - kada „punoljetni radnici nisu dostupni.“ Maloljetnik ne smije raditi duže od osam sati noću „u razdoblju od dvadeset četiri sata“, a posebno se propisuje da „maloljetnik ne smije raditi u razdoblju od ponoći do četiri sata ujutro.“ Maloljetnik može raditi noću samo ako poslodavac osigura da radi „pod nadzorom punoljetne osobe.“ U slučaju da poslodavac krši ova pravila, inspektor rada će taj rad zabraniti, jer se to smatra najtežim prekršajem poslodavca, za što može biti kažnjen od 61.000 do 100.000 kuna.
Zakon o radu uvodi kategoriju noćnog radnika i propisuje posebnu zaštitu na radu i prava na zaštitu na radu. Status noćnog radnika pripada onom radniku koji, prema rasporedu radnog vremena, mora redovito tijekom jednog dana raditi tri sata u noćnom radu, odnosno u godini dana radi trećinu svog radnog vremena (stalno ili povremeno). Takav rad ne smije trajati duže od osam sati dnevno, a kolektivnim ugovorom može biti utvrđeno i dvanaest sati.
