Vlasnicima novih objekata nameće se obveza uređenja fasade i okoliša u razdoblju od pet godina za obiteljske kuće, te do deset godina za velike zgrade.


Tri nova zakona: - o gradnji, - o prostornom uređenju te - o građevinskoj inspekciji, zamijenila su postojeći Zakon o prostornom uređenju i gradnji. Objavljena su u Narodnim novinama broj 153. od 18. prosinca 2013. godine i stupila su na snagu 1. siječnja 2014. godine. Zakonodavac tvrdi da  je u svrhu poticanja investicija u građevinskom sektoru ovim paketom zakona povećana javnost odlučivanja, jačanje odgovornosti i brže donošenje odluka te je smanjena njihova dosadašnja nejasnost i podložnost različitim tumačenjima. Podatak o nešto više od 820 tisuća zahtjeva za legalizacijom govori o razmjerima nereda u tom segmentu. No, te česte izmjene zakona su postale za sve nas prava muka. 


- Zakon o prostornom uređenju obrađuje proceduru donošenja dokumenata kako u području prostornog uređenja tako i gradnje Tako lokacijske dozvole ostaju samo za eksploatacijska polja mineralnih sirovina, zahvate koji traže izvlaštenje, za nove vojne lokacije i za velike zahvate u prostoru koji se grade etapno. Znači, lokacijske dozvole bit će potrebne, ali i dovoljne, i za zahvate koji se ne smatraju gradnjom, kao što su postavljanje pontona u marinama.

Građevinsko zemljište na kojem se 5 godina ništa ne događa može prestati biti građevinsko. Ovaj Zakon određuje da se u građevinsku bruto površinu ne uračunava površina lođa, vanjskih stubišta, balkona, terasa i drugih otvorenih dijelova zgrade. Prostorni planovi biti će dostupni na uvid javnosti u tijeku njihove izrade, donošenja i važenja – uvedena je tzv. lokacijska informacija – svaki će građanin moći zatražiti pisanu informaciju od svog lokalnog ureda o tome što na svojoj čestici može graditi – ured će ju trebati izdati u roku od 8 dana od zahtjeva.


- Zakon o gradnji uređuje  pitanja vezana uz svojstva koja građevina mora ispunjavati u smislu mehaničke otpornost i stabilnosti, funkcioniranja u prostoru,  gospodarenja energijom, energetskog certificiranja zgrade, pitanje sudionika u gradnji, te izdavanja građevinske dozvole. Uređuje se primjena propisa o prostornom uređenju, propisuje obuhvat i sadržaj građevinske dozvole, te stupanj dovršenosti zgrade. Uspostavlja se  hijerarhijski odnos i veza između središnjeg tijela državne uprave odgovornog za stanje u upravnom području gradnje i lokalne i regionalne (područne) samouprave koja izdaje građevinske i uporabne dozvole, te pojačava odgovornost upravnih tijela županije i gradova koja ih izdaju. Smanjuje se broj dokumenata i trošak izdavanja, ubrzava i pojednostavnjuje postupak izdavanja, a istovremeno osigurava povjerenje investitora, građana i drugih pravnih subjekata u sustav gradnje. Znači, uvodi se jedna dozvola - građevinska. Kako bi se olakšalo investitorima, građevinske dozvole izdavat će se bez reguliranja komunalnog i vodnog doprinosa, ali će investitor najkasnije osam dana prije početka gradnje morati dokazati da je riješio to pitanje.

Građevinska dozvola po novom zakonu vrijedi tri godine, odnosno u tome roku morat će započeti gradnja ali sada se ukida mogućnost njezina produženja. Također donosi toleranciju na projektirane dimenzije objekata za koje je izdana građevinska dozvola od tri posto, osim prema susjednim međama i osnovnom građevinskom pravcu. Tako se dopušta odstupanje vanjskih gabarita do 30 cm, što je posebno značajno kod manjih zgrada. 

Predloženim Zakonom u pravni poredak prenosi se i Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada. Propisuje da se oglašavati u medijima mogu samo one nekretnine za koje je izdan energetski certifikat. Portali koji su namijenjeni isključivo oglašavanju nisu mediji te se na njih ne primjenjuje navedena odredba novoga Zakona. (Tumačenje Ministarstva) Osim što je zakonska obveza, tvrdi se da je energetska certifikacija jaki marketinški instrument koji omogućava kupcu nekretnine uvid u kvalitetu zgrade sa stajališta potrošnje energije i budućih troškova, te da može značajno utjecati na cijenu nekretnine odnosno njenu tržišnu konkurentnost.
Vlasnicima novih objekata nameće se obveza uređenja fasade i okoliša u razdoblju od pet godina za obiteljske kuće, te do deset godina za velike zgrade, a prekorače li te rokove, prijeti im kazna od tri tisuće kuna za svaki mjesec prekoračenja. To se ne odnosi na vlasnike starih kuća bez fasade.


- Zakon o inspekciji definira predmet nadzora građevinske inspekcije, predmet nadzora upravnog tijela jedinice lokalne samouprave; propisana prava i obveze građevinskog inspektora u vezi s podnošenjem optužnog prijedloga i kaznene prijave, detaljnije je uređena inspekcijska mjera otklanjanja nepravilnosti utvrđene tijekom građenja; inspekcijska mjera zabrane ugradnje građevnog proizvoda; uvedena je mjera uklanjanja građevine izgrađene bez građevinske dozvole ili protivno toj dozvoli u građevinskom području, ako investitor, odnosno vlasnik građevine ne uskladi građevinu sa Zakonom; propisana su prava i obveze komunalnog redara u vezi s podnošenjem optužnog prijedloga i kaznene prijave, te definiran pojam ruševine zgrade. Znači, prebačen je dio poslova građevinskih inspektora na komunalne redare, u čiju nadležnost bi ušli manji objekti kao što su ograde i nadstrešnice, ali i naplata kazni za zgrade bez fasada i s neuređenim okolišem. Inspektori mogu izdavati rješenja za rušenje u roku od osam dana od izlaska na teren za objekte izgrađene izvan građevinskih zona. Do sada je to bilo bitno znatno duže zbog niza procedura.

Za graditeljstvo, 2014. bi trebala označiti početak izlaska iz krize. Ma kako nezahvalno bilo davati prognoze ili nagađati što će se dogoditi u budućnosti, nadamo se da će tako i biti. No to većim dijelom ovisi o Vladi. Poštovanim čitateljima želim Sretnu i uspješnu 2014.g.!