Ugovor o radu na određeno vrijeme je izuzetak i bez obzira na stanje u praksi on je atipičan oblik radnog odnosa kao pravnog odnosa trajanja. Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed određen (utvrđen) objektivnim razlozima koji su opravdani rukom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.

Ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme istječe danom kako je ugovoreno. Poslodavac ne otkazuje ugovor o radu nego ugovor jednostavni prestaje istekom roka na koji je sklopljen ili izvršenjem određenog posla odnosno nastupanjem određenog događaja. Ukoliko je radnik u vrijeme isteka ugovora radnik na bolovanju to ne utječe na prestanak ugovora o radu na određeno vrijeme.

U praksi (kod poslodavaca i sudskoj praksi) postavlja se pitanje što znači pojam “objektivni razlog”. To je pitanje o kome je odlučivao i Europski sud pa kako i subjekte u RH obvezuju odluke toga suda treba je konkretno analizirati. Naime to je precizna i konkretna okolnost koju karakteriziraju neku djelatnost i koje stoga, mogu u tom konkretnom kontekstu opravdati uporabu uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme. Te okolnosti mogu proizlaziti ponajprije iz osobite naravi zadaća za izvršenje kojih su takvi ugovori sklopljeni i iz značajki svojstvenim zadaćama ili, ovisno o slučajevima, iz provođenja nekog legitimnog cilja socijalne politike jedne države članice EU. Ugovor o radu u ovim slučajevima sklapa na određeni ili odredivi rok.

Određen je onaj rok kada u ugovoru o radu na određeno vrijeme piše točno određeno trajanje (kalendarski) po danu i mjesecu. Rok je odrediv kada je u ugovoru o radu na određeno vrijeme točno označeno (napisano) kojim to događajem, kada nastupi, prestaje ugovor o radu na određeno vrijeme, odnosno radni odnos.

To se odnosi i na sklapanje uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme. Osnovano je pravilo da ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekidno duže od tri godine. Ima i tu izuzetak kojega predviđa Zakon o radu. Naime, ako radnik zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme zbog zamjene radnika koji je duže odsutan sa posla (plaćeno ili neplaćeno) ili ako je objektivno trajanje poslovnog zahvata ili neki drugi razlog utvrđenog Zakonom ili Kolektivnim ugovorom onda će taj ugovor trajati duže.

Zakon o radu je “blaži” kad se sklapa prvi ugovor o radu na određeno vrijeme, ali zahtjeva računanje rokova u svakoj izmjeni ugovora, ako bi to utjecalo na produljenje trajanja radnog odnosa. Prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od 3 godine za ukupno trajanje ugovora o radu.

Postoje dvije situacije kod ugovora o radu na određeno vrijeme prerasta u ugovor o radu na neodređeno vrijeme: ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno navedenim odredbama Zakona o radu, a druga je situacija ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon što je ugovor istekao.