Život, zdravlje i očuvanje radne sposobnosti vrednote su od posebnog društvenog interesa u Republici Hrvatskoj.
Zakon o zaštiti na radu, kao i propisi do sada, propisuje brojne obveze poslodavcu, različitih sadržaja i oblika (financijske, organizacijske, ekonomske, pravne i druge). To se još više potencira podzakonskim aktima, prvenstveno nadležnog ministra (za rad). Želja je predlagatelja i zakonodavca da smanji pravnu nesigurnost u provedbe svih tih propisa.
Na temelju tih odredbi poslodavac se nalazi u ulozi: stvaratelja autonomnih normi, realizatora svih normi i subjekta koji štiti prava upisana u normama heteronomnih i autonomnih propisa u oblasti prava zaštite na radu. Sve to radi u turbulentnim ekonomskim odnosima, tehničko-tehnološkom razvoju i sve zahtjevnijim radnopravnim i socijalnopravnim odnosima.
Obveze poslodavca se naglašavaju i u pravu Europske unije o zaštiti na radu, uređeno okvirnom direktivom 89/391/ EEZ od 12.lipnja 1989. o uvođenju poticajnih mjera za unapređivanje zaštite zdravlja i sigurnosti radnika i “devetnaest pojedinačnih direktiva donesenih na temelju okvirne Direktive, kojima se uređuje područje zaštite na radu od utjecaja pojedinih rizika i opasnosti”.
1. Hrvatski sabor, klasa: 022-03/14-01/14 Uzbroj: 65-14-02. Zagreb, 21. siječnja 2014. Prijedlog zakona o zaštiti na radu, P.Z.E.br.607, str. 2.; Direktiva 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju poticajnih mjera za unapređivanje zaštite zdravlja i sigurnosti radnika SL.L.183, 29.06.1985.
Posebne obveze poslodavca, po navedenim direktivama Eu odnose se na mjere za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu radnika u radnom odnosu na određeno vrijeme i privremenom radnom odnosu, trudnih radnica, te radnica koje su nedavno rodile ili doje i o zaštiti mladih na radu; O mjerama zaštite radnika od psihosocijalnih rizika i psihofizioloških napora na radu (stres, monotoni poslovi, normizirani rad i sl.) i drugo što spriječava radnu učinkovitost radnika, a pogoršava njegovo zdravstveno stanje i život.
“Poslodavac je fizička ili pravna osoba za koju radnik, odnosno osoba na radu obavlja poslove” (članak 2.st.1.t.14.). Svaki poslodavac kod kojega makar jedan radnik odnosno osoba na radu radi (obavlja poslove) u “svim djelatnostima” dužan je primjenjivati odgovarajuće odredbe Zakona o zaštiti na radu, ako to nije za “pojedine poslove” drukčije određeno posebnim propisima (članak 3. Zakona o zaštiti na radu).
Sve se to ima tumačiti i primjenjivati jer je “zaštita na radu kao organizirano sustavno djelovanje od javnog (je) interesa”, a “život, zdravlje i očuvanje radne sposobnosti vrednote su od posebnog društvenog interesa u Republici Hrvatskoj” (članak 4. Zakona o zaštiti na radu).
