Države - članice EU samostalno određuju osnovicu i stopu doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje, ali moraju voditi računa o zajedničkoj politici u tim kretanjima.


Sve države na svijetu imaju dosta složenih poslova i obveza u vezi pravnog uređenja i reali­zacije propisanog u odnosima obveznog mirovinskog osiguranja i mirovina. To se odnosi i na  Europsku uniju, jer i u drža­vama-članicama, kao i u Re­pub­lici Hrvatskoj, stanovništvo sta­ri i to traži sve veća izdvajanja za mirovinski sustav. Dr­žave čla­nice EU su uglavnom nad­lež­ne da te odnose reguliraju, a u skladu s primarnim iz­vorima prava (ugovor o Europ­skoj uni­ji i Ugovor o funkcio­niranju EU). Države određuju obvezno mi­rovinsko osigura­nje i prava iz to­ga osiguranja, osnovice i sto­pe doprinosa u tom osiguranju.

EU to dopunjava tako da re­gulira prekograničnu suradnju odnosno trgovinu i zajedničko tržište na načelima slobode kre­tanja robe, usluga (i poslov­nog nastana), osoba i kapitala. To, posredno, ali u dovoljnoj mjeri utječe na regulativu država da urede mirovinski sustav, pogotovo visine mirovina. 

Državni zakoni propisuju obvezne osiguranike, osnovice, visinu doprinosa i prava po osnovi mirovinskog osiguranja (prava po osnovi invalidnosti, starosti i smrti, gubitka hranitelja). Propisi EU i propisi dr­žave ovdje se uvjetuju i prepli­ću jer je u pitanju socijalna po­liti­ka. Područje mirovinskog osigu­ranja spada u odnose na­dopu­nja­vanja, koordiniranja i podu­piranja država članica u tome.

Države-članice EU samo­stal­no određuju osnovicu i sto­pu doprinosa za obvezno mi­rovinsko osiguranje, ali moraju voditi računa o zajedničkoj po­litici u tim kretanjima.

Neizravan utjecaj na mi­ro­vine imaju sekundarni izvori prava EU koji se odnose na slobodno tržište. To se odnosi i na slobodu kretanja radnika unu­tar EU. Ukinuta je svaka dis­kriminacija na temelju držav­ljanstva među radnicima iz različitih država članica veza­no na primanja iz rada, zapoš­ljavanje i ostale uvjete rada i zapošljavanja. To države mogu ograničiti samo radi zaštite javne sigurnosti, javnog poretka ili javnog zdravlja. Restrik­cije u pojedinim državama od­nose se i na primjenu pravila države rada odnosno države prebivališta. Tu se misli na mo­gućnost zbrajanja staža kojega radnik ostvaruje u različitim državama. Primjenjuje se nače­lo da ista država članica napla­ćuje doprinose za mirovinsko osiguranje, ali i daje određena prava osiguranim osobama.