Sve države u svijetu imaju do­sta složenih poslova i obveza na pravno uređenje i realizaciju pro­pisanog u odnosima obvez­nog mi­rovinskog osiguranja i mirovina. To se odnosi i na Eu­ropsku uniju (EU), jer i u državama–članicama, kao i u Republici Hrvatskoj, sta­novništvo stari i to traži sve veća izdvajanja za miro­vinski sustav. Države članice Eu su uglav­nom nadležne da te od­no­se reguliraju, a u skladu s primarnim vrelima prava (ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funk­cioniranju Eu). Države određuju obvezno miro­vinsko osiguranje i prava iz toga osiguranja, osno­vice i stope doprinosa u tom osi­guranju.

EU to dopunjava tako da regulira prekograničnu suradnju odnosno trgovinu i zajedničko trž­ište na načelima: slobode kretanja robe, usluga (i poslovnog nastana), osoba i kapitala. To, po­s­redno, ali dovoljno utječe na regulativu država da urede mi­ro­vinski sustav, pogotovo visine mi­rovina.

Državni zakoni propisuju: obvezne osiguranike, osnovice, vi­sinu doprinosa i prava po os­novi mirovinskog osiguranja (pra­­­­­va po osnovi invalidnosti, sta­rosti i smrti, gubitka hranite­lja). Propisi EU i propisi države ovdje se uvjetuju i prepliću jer je u pitanju socijalna politika. Po­dručje mirovinskog osiguranja spada u odnose nadopunjavanja, koordiniranja i podupiranja dr­ža­va članica u tome.

Države članice EU samostalno određuju osnovicu i stopu do­p­rinosa za obvezno mirovinsko osiguranje, ali moraju voditi ra­čuna o zajedničkoj politici u tim kretanjima.

Neizravan utjecaj na miro­vine imaju sekundarni izvori prava EU koji se odnose na trži­šte slobode. To se odnosi i na slobodu kretanja radnika unutar EU. Ukinuta je svaka diskriminacija na temelju državljanstva među radnicima iz različitih država članica vezano na prima­nja iz rada, zapošljavanje i ostale uvjete rada i zapošljavanja. To države mogu ograničiti samo ra­di zaštite javne sigurnosti, javnog poretka ili javnog zdravlja. Res­trikcije u pojedinim državama odnose se i na primjenu pravila države rada odnosno države prebivališta. Tu se misli na mogu­ćnost zbrajanja staža kojega radnik ostvaruje u različitim drža­vama. Primjenjuje se načelo da ista država članica naplaćuje do­prinose za mirovinsko osiguranje, ali i daje određena prava osiguranim osobama.

Europski propisi utvrđuju pravilo o jednakoj plaći za jednaki rad muškaraca i žena, koje je bitno u primjeni propisa o doprinosima za obvezno mirovinsko osiguranje.

Svi propisi pružaju zaštitu od bolesti, invalidnosti, starosti, nesreće na radu, profesionalnih bolesti i nezaposlenosti.

Iz rečenog proizlazi da dr­ža­ve – članice EU imaju veću samo­stalnost u reguliranju do­pri­nosa za obvezno mirovinsko osiguranje. I dalje se moraju poštivati ograničenja koja utvrđuje EU, odnosno propisi EU.