Član sam trgovačkog društva (d.o.o.). Što se događa ako društvo otiđe u stečaj? Konkretno, što je s poreznim dugovanjem ako se ono ne bude moglo naplatiti od prodaje imovine društva? Društvo ima 4 člana – ide li taj porez na nas četvero?
Opći porezni zakon u članku 30. propisuje da članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva, komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno zakonom. Međutim, onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva, ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Smatra se da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva za obveze društva osobito: ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina te ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.
Sukladno članku 31. OPZ-a smatra se da su ispunjene pretpostavke za odgovornost članova društva, osoba koje vode poslove društva i povezanih osoba osobito ako oni: prividno ili besplatno prenesu imovinu na trgovačko društvo, koje su osnovali sami ili s drugim osobama ili na drugi način cijelu ili dio imovine prividno prodaju, opterete bez odgovarajuće protučinidbe ili ju besplatno ustupe povezanim osobama, oštete ju, unište ili učine neupotrebljivom, zaključe prividni pravni posao ili priznaju nepostojeću tražbinu prethodno nabrojanim osobama te u suprotnosti s urednim i savjesnim gospodarenjem umanje imovinu ili prikriju imovinsko stanje, ne podnesu zakonom propisana godišnja izvješća, bez odgađanja, a najkasnije dvadeset i jedan dan od nastanka razloga koji poseban zakon određuje kao razlog za pokretanje stečajnog postupka ne zatraže da se takav postupak pokrene.
Da bi članovi društva odgovarali kao porezni jamci za obveze društva, potrebno je da se donese rješenje iz članka 177. OPZ-a odnosno rješenje o utvrđivanju zlouporabe prava. Postupak utvrđivanja zlouporabe prava može se obavljati kod svih poreznih obveznika i drugih osoba koje raspolažu činjenicama i dokazima bitnima za odlučivanje. Postupak utvrđivanja zlouporabe prava može se obavljati za razdoblje za koje nije nastupila zastara prava na utvrđivanje poreza i kamata te zastara prava na naplatu poreza. U postupku se najprije donosi zapisnik, a potom i rješenje.
Dakle, da bi došli u poziciju da odgovarate za predmetne obveze najprije je potrebno u poreznom (upravnom) postupku utvrditi relevantne činjenice i donijeti na temelju istih rješenje.
