Poslodavac mora dokazati da je radnik počinio štetu namjerno ili iz krajnje nepažnje. Samo ako poslodavac dokaže krivnju, radnik će odgovarati za konkretnu radnju kojom je prouzročio štetu


Prema Zakonu o radu (čl. 99. N.N. 149/09) i Zakonu o obveznim odnosima (N.N. 35/05 i 41/08), radnik odgovara poslodavcu za štetu, bila ona imovinska (materijalna) ili neimovinska (nematerijalna).

Prema Zakonu o obveznim odnosima, radnik odgovara poslodavcu za naknadu štete zbog povrede prava na poslovni ugled i dobar glas. Poslodavac ima pravo zahtijevati da mu radnik naknadi štetu ako je riječ o ugledu i dobrom glasu, časti, tvrtki, poslovnoj tajni i dr.

Poslodavac mora dokazati da je radnik počinio štetu namjerno ili iz krajnje nepažnje. Namjerno postupanje znači da su postojali volja i znanje radnika da čini štetu. Krajnja nepažnja je gruba nemarnost (radnik se ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik). Radnik ne odgovara za običnu nepažnju. Samo ako poslodavac dokaže krivnju, radnik će odgovarati za konkretnu radnju kojom je prouzročio štetu.

Mora se raditi o šteti na radu ili o šteti nastaloj u vezi s radom. Šteta na radu je ona koju je radnik počinio poslodavcu obavljajući poslove i radne zadatke, a šteta nastala u vezi s radom je ona koja je posljedica djelovanja radnika, ali ne direktno radeći poslove na radnom mjestu. To može biti u vezi osiguranja, zastupanja, predstavljanja i slično.

Zakon o radu dozvoljava da poslodavac može autonomnim aktom propisati iznos naknade štete. Ovdje je riječ samo o iznosu štete, a ne i postupku utvrđivanja radnikove odgovornosti. Radi se o tzv. „paušalnoj šteti“. Međutim, i u tom slučaju treba radniku omogućiti da osporava visinu te štete.

Ako više radnika počini štetu poslodavcu, svaki radnik odgovara za dio štete koju je uzrokovao. Ako se za svakog radnika ne može utvrditi dio štete koju je uzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu nadoknađuju u jednakim iznosima. Ako je šteta posljedica kaznenog djela više radnika, oni odgovaraju solidarno.

U praksi se često događa da poslodavac bez posebnog postupka naplati od radnika iznos „štete“ zbog manjka (npr. u trgovini i sl.), i da prijeti izvanrednim otkazom ili otkazom zbog skrivljenog ponašanja. Poslodavac ne može bez volje radnika i bez utvrđivanja odgovornosti naplatiti štetu, već štetu mora dokazati.