Preraspodjela radnog vremena može se vršiti u kraćim i dužim vremenskim periodima, ali razdoblje preraspodjele ne može biti duže od dvanaest neprekidnih mjesec           

 

Brojne djelatnosti koje obavljaju poslodavci na tržištu imaju takvu narav poslova koja zahtjeva preraspodjelu radnog vremena.

          Preraspodijeliti se može puno i/ili nepuno radno vrijeme. Preraspodjela radnog vremena može se vršiti u kraćim i dužim vremenskim periodima, ali razdoblje preraspodjele ne može biti duže od dvanaest neprekidnih mjeseci. U jednom razdoblju puno ili nepuno radno vrijeme traje duže, a u drugom kraće od punog odnosno nepunog radnog vremena.

          U tom periodu najduže do godinu dana prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena.

          Ta fleksibilnost je poželjna pogotovo u djelatnostima sezonskog karaktera. Međutim, mora se prethodno urediti (regulirati, normirati). Shodno navedenim odredbama članka 67. Zakona o radu, preraspodjela radnog vremena može biti uređena kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca.

          Ako preraspodjela radnog vremena nije regulirana na opisani način, zakon o radu u stavku drugom čl. 67. obvezuje poslodavca da „utvrdi plan preraspodijeljenog radnog vremena“ te „takav plan preraspodjele prethodno dostavi inspektoru rada“.

          Posebno treba naglasiti da zakon o radu zahtijeva da prije početka primjene plana preraspodijeljenog radnog vremena poslodavac mora (još kao „prijedlog plana“) dostaviti inspektoru rada. Istina, zakon o radu, ne govori o „aktivnostima“ inspektora, o eventualnim primjedbama i slično, ali je važno da poslodavac sastavi plan vodeći računa o ograničenjima koje zakon o radu postavlja. To tim više jer je zakon o radu, u članku 229. („najteži prekršaji poslodavca“) propisao da se novčanom kaznom od 60.000,00 do 100.000,00 kuna može kazniti poslodavac pravne osobe „ako u slučaju kada preraspodjela radnog vremena nije ugovorena i uređena kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, ne utvrdi plan preraspodijeljenog radnog vremena s propisanim sadržajem, ili ako takav plan preraspodjele prethodno ne dostavi inspektoru rada“.

           Kada je u pitanju plan poslodavca o preraspodjeli onda je to samo jedan od načina za utvrđivanje tih pitanja i odnosa. No, bez obzira na način kako je to propisano na poslodavcu je briga, teret i odgovornost za provođenje toga, jer je njegovo pravo i obveza da to realizira. Da radniku da posao, dati upute radniku „u skladu s naravi i vrstom rada“; pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, ali i „osigurati uvjete za rad na siguran način i na način kojim ne ugrožava zdravlje radnika“.

          Oblik i sadržaj odluke poslodavca o preraspodjeli radnoga vremena, mogao bi izgledati ovako:

          „Na temelju odredbi članka 67. st. 2. Zakona o radu, poslodavac „X.Y“ iz Rijeke, sa ovim podacima __________ (iz registra), dana 19.11.2019. donosi

 

 

PLAN  PRERASPODIJELJENOG RADNOG VREMENA

  1. Poslodavac „X.Y“ konstatira da nije donesen kolektivni ugovor koji ga obvezuje niti je sklopljen sporazum između njega i radničkog vijeća, niti je na drugi način uređeno pitanje i odnosi preraspodjele radnog vremena.
  2. Ovim planom utvrđuju se poslovi i broj radnika uključenih u preraspodijeljeno radno vrijeme, i to: u vremenu od _____ do ____, radno vrijeme u objektima (pogonima) _______, ________, _______ traje 48 sati tjedno, uključujući prekovremeni rad, iako se ova preraspodjela radnog vremena ne smatra prekovremenim radom. Izuzetno, uz pisani pristanak radnika koji rade u sezoni u navedenim pogonima radno vrijeme iznosi 60 sati tjedno. Izjave o dobrovoljnom pristanku na takav rad čuvaju se u odjelu evidencije o radnicima, a dostavljaju se i inspektoru rada na njegov zahtjev.
  3. Najduži rok preraspodjele radnog vremena iznosi četiri mjeseca, a izuzetno šest mjeseci.
  4. Kada se preraspoređeno radno vrijeme svede na kraju, pa i u slučaju radnog odnosa na određeno vrijeme – radnikovo prosječno radno vrijeme mora odgovarati ugovorenom punom ili nepunom radnom vremenu.
  5. Odluka – Plan stupa na snagu danom donošenja i objavljuje se na oglasnim pločama poslodavca.
  6. Potpis poslodavca.