Rad se mora platiti prema satima i rezultatima rada. Zato se određuju minimalna plaća, osnovna plaća i svi oblici plaćanja. To se odnosi i na plaćanje dodataka, povećanja plaće i sl.
Zakon o radu (Narodne novine 149/01 i 61/11) sadrži načelne odredbe o plaći gdje je propisano da se plaća utvrđuje zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Poslodavac je dužan svaki autonomni opći akt o radu objaviti i učiniti dostupnim radnicima na koje se odnosi. Detaljnije i uz punu analizu kriterija i mjerila plaće, sve se može urediti pravilnikom o radu (koji se može zvati i pravilnik o plaći), kao i ugovorom o radu. Kriteriji su brojni i određuju se prema djelatnosti koju poslodavac realizira na tržištu, prema vremenu rada i rasporedu radnog vremena, školskim kvalifikacijama radnika i drugom. Sve specifičnosti treba uvažavati, uz napomenu da se ne smiju povrijediti državne (heteronomne) norme.
To se odnosi na plaćanje po vremenu, jer je radno vrijeme zakonom ograničeno na 40 sati tjedno. Stvar je poslodavca da organizira radno vrijeme i da o tome obavijesti radnike, kao npr. o početku i završetku radnog vremena, o prekovremenom radu, o smjenskom radu, o preraspodjeli rada i radnog vremena, o radu na dane blagdana i neradnih dana i slično. Rad se mora platiti prema satima i rezultatima rada. Zato se određuju minimalna plaća, osnovna plaća i svi oblici plaćanja. To se odnosi i na plaćanje dodataka, povećanja plaće i sl. Evidencije o fondu radnog vremena moraju postojati za svaki dan i za svaki mjesec - zbog plaće, zbog naknade plaće i drugih prava na radu i u vezi s radom, sve u skladu s Pravilnikom o sadržaju i načinu uređenja evidencija o radnicima i Zakonom o radu, koji propisuje da je poslodavac dužan radnicima dostaviti obračunske isprave o plaći, naknadi plaće i otpremnine(iz kojih se vidi kako su obračunati iznosi utvrđeni).
Nemaju svi radnici u određenom periodu isti broj sati rada, a ako i imaju, mogu imati različiti učinak. Ne rade svi radnici na dan blagdana ili neradne dane. Zbog toga se razlikuje plaća za efektivni rad i naknada plaće na koju radnik ima pravo iako ne radi, a on za to nije kriv.
Praksa je, nažalost, surova. Velik broj poslodavaca ima dobro uređena pitanja plaća te realizira propisano unatoč recesiji i krizi. Međutim, ima i onih koji u istim uvjetima to ne čine. Zbog toga se javljaju protupravna ponašanja poslodavaca koja imaju za posljedicu štrajkove i brojne druge oblike akcija (bojkot, usporavanje rada, odbijanje prekovremenog rada, slabije učinke i slično), a sve je više i individualnih radnih sporova zbog povreda prava iz rada. U te sporove spadaju i oni koji se odnose na reguliranje i realiziranje plaća.
