U konkretnom slučaju i radnom sporu radnica - tužiteljica je dobila odluku poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Zakon o radu („N.N“ 93/14) u odredbama članka 116. propisuje razloge za izvanredni otkaz ugovora o radu. Treba reći da izvanredni otkaz ugovora o radu mogu dati i poslodavac i radnik.

Također ovaj otkaz mogu dati navedeni subjekti bez obzira da li su sklopili ugovor o radu na određeno ili ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nadalje, u slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu nema otkaznog roka.

Bitno je da Zakon o radu propisuje razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu: “zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć”.

Druga vrlo važna činjenica koju Zakon o radu propisuje je rok donošenja odluke o otkazu: “Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji”.

Konačno, Zakon o radu, propisuje: “Stranka ugovora o radu koja otkaže izvanrednim otkazom ugovora o radu, ima pravo od stranke koja je kriva za otkaz tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza”.

Ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.

Da bi radnik koristio pravo na sudsku zaštitu i da tuži poslodavca za nedozvoljeni otkaz mora prethodno zahtijevati od poslodavca ostvarivanje prava i vraćanje radnika na posao. Rok je 15 dana od dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku. Ako poslodavac odbije radnikov zahtjev ili mu ne odgovori, radnik u daljem roku od 15 dana podnosi tužbu sudu.

U konkretnom slučaju poslodavac je radnici dao otkaz ugovora o radu jer je utvrdio da je radnica s drugim radnicima počinila kazneno djelo utvrđeno Kaznenim zakonom. To je bio razlog, a okvalificiran je kao važna činjenica zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Zbog počinjenog kaznenog djela radnica je izgubila povjerenje poslodavca i on je donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. To poslodavac mora dokazati, a pogotovo na sudu kada je radnica tužila poslodavca.

Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka, ali niti jedan svjedok nije iskazao što potvrđuje odluku poslodavca o otkazu. Prvostupanjski i drugostupanjski sud usvojili su tužbeni zahtjev tužiteljice – radnice. Utvrdili su da tužiteljica nije počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret i proglasio otkaz ugovora nezakonitim, odnosno nedopuštenim.

U postupku revizije pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske tuženi poslodavac je tvrdio da je u postupku utvrdio ponašanje tužiteljice – radnice i da mu je ona nanijela štetu, njegovom ugledu, a postojanje takve sumnje trajno je narušilo radni odnos među poslodavcem i radnicom.

Po mišljenju Vrhovnog suda sama činjenica i sumnja poslodavca nije osobito važna činjenica koja bi opravdala izvanredni otkaz ugovora o radu. Mora se utvrditi postojanje kaznenog djela, a sumnja nije dovoljna.