Zabrana otkaza zbog osobno uvjetovanih razloga postoji ako je nesposobnost posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, trudnici, ženi zbog njege djeteta i drugih prava u skraćenom radnom vremenu.
Poseban način prestanka ugovora o radu je otkaz zbog osobno uvjetovanih razloga. To nije poslovno uvjetovani otkaz niti je to otkaz ugovora zbog skrivljenog ponašanja radnika. Riječ je o radniku koji zbog osobnih razloga koji mu se ne mogu upisati u krivicu više ne može obavljati poslove radnog mjesta onako kako je ugovorom o radu određeno. To je najčešće zbog određenih trajnih osobina ili nepostojanja sposobnosti (pa makar i iz zdravstvenih razloga).
On spada u redoviti otkaz ugovora o radu i to jednostranom izjavom volje poslodavca. Poslodavac mora dokazati opravdan razlog za otkaz, jer poslodavac mora naći način da radnika zaposli na nekim drugim poslovima, vodeći računa o prethodnom trajanju radnog odnosa, starosti i drugom socijalnom stanju radnika.
Objektivna okolnost je da je radnik u nemogućnosti dalje obavljati poslove iako za to i dalje postoji potreba. Nesposobnost mora biti trajnijeg karaktera. Poslodavac treba dokazati da je poduzeo sve: prekvalifikacija, radno vrijeme, drugi poslovi, promjena organizacije rada i sl. prije otkaza. To se ne odnosi na malog poslodavca koji zapošljava do 20 radnika.
Zabrana otkaza zbog osobno uvjetovanih razloga postoji ako je nesposobnost posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, trudnici, ženi zbog njege djeteta i drugih prava u skraćenom radnom vremenu. Posebno je pitanje profesionalne nesposobnosti za rad pa se otkaz može dati samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća. U svim slučajevima osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu trebaju se poštivati otkazni rokovi propisani ili povoljnije ugovoreni, po Zakonu o radu “N.N.” 149/09, 61/11: čl. 114., a radnik ima pravo i na otpremninu: čl. 119. Posebno treba voditi računa o diskriminaciji kod ovako postavljenih ugovora o radu.
